Prijava
   

Smem li da zapalim?

Predstavlja u najvećem broju slučajeva rečenicu pušača, koji svestan koliko je neprijatan dim za osobu koju pita. Pušač, u ovom slucaju igra na kartu dobrote upitanog (koji je naravno nepušač) jer nekako u ovom poremecenom svetu se smatra da time što je postavio pitanje, iskazujući dobrotu i uviđajnost, automatski zaslužuje potvrdan odgovor.
E nećeš ga majci vise.

**spavaca soba, smor od ortaka i ja, pobegli od matoraca koji su od njega n puta zanimljiviji**

SoO: E je si ti video kako je onaj gugl chrome dobar, kako su ga dobro napravili (vadi paklicu)
Ja: Aha jeste...
SoO: (onako uzgredno) Smem da pušim ovde?
Ja: (pauza 3 sec dok se prelomim)
SoO: (vec stavio cigaru usta)
Ja: Brate nemoj, spavam ovde.
SoO: (u šoku, zbog mog iskazanog negostoprimstva tim odgovorom)
Ja: (u sebi: ko te jebe)

Komentari

Meni nikad nije bilo jasno sto ja moram da budem dobar i trpim njihov dim, a oni ne mogu da budu dobri i ne zapale. Obicno ne dozvoljavam da puse kod mene, a ako dozvolim, sledeci put dobro razmislim da li da ga uopste vise i primim u kucu. Dobro, nisam bas toliko kategorican, vecina iz mog drustva ne pusi, a i ako puse, uvek me ispostuju, ali uvek ima tih smorova koji nemaju osecaj za druge +

ah,ja sam morao puknem minus,ko pushach =]