
Steciste najperspektivnijih umova danasnjice. Svi mi idemo ka necemu drugom, sto nam na kraju zivota nece bog zna koliko znaciti, a oni idu ka necem visem, naizgled samo uzaludnom. I stalno se nadaju. Nada nikad ne sme da umre, ako se kreces ka visem cilju, odricuci se pritom zdravog razuma, mogucnosti za bolje i koje cega jos.
Pola mog razreda iz osnovne skole je govorilo da ce upisati 'srednju Uzaludnu' i tako su i uradili. Izbaceni iz srednje cim su u istu krocili. Sada, kada se sretnemo, razmenimo rec-dve, a sve se zavrsi na -
Drugar: "Ti jos i'es u skolu!? Uvek ces ic'! S'a ce t' to? Vid' mene, za'ebavam se, prcam..."
Ja: "Radis negde?!"
Drugar: "Ma izbacili me pederi iz odande (??), kao ukr'o sam neku zicu, oni kazu... A trebalo mi jeb' ga."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.