Grupa entuzijasta sličnih kriketašima iz Marinkove Bare ili karlingašima iz Žednika. Šačica alternativaca željnih pažnje koji su naučili pravila nekog marginalnog sporta, napravili savez i proglasili sebe reprezentativcima.
Dobar način da se izmuzu pare iz Olimpijskog komiteta ili Ministarstva sporta.
- Brate, čemu žurba? Daj da srolamo još jedan.
- Žurim bate, idem kući da gledam naš četvorosed.
- Uuuu, al' tebe radi, maćoreeee, 'nači 'ladno spajaš trosed i fotelju?
----------------------------------------------------------------
- Alo, čobane, otkud ti ta treša sa vezenim grbom?
- E moj ti, upravo gledaš reprezentativca Srbije u bridžu.
- U čemu?
- Ma, lore na engleski način, jedini znam pravila u zemlji, pa eto...
Revolucija u srpskom olimpizmu je, naravno, počela tako što je sa čela Srpskog olimpijskog komiteta, posle 112 godina vladanja, konačno maknut gospodin Ivan Ćurković.
Međutim, "osnivanje" bob ekipe, koja će predstavljati Srbiju na Zimskim olimpijskim igrama predstavlja i više nego revolucionaran događaj. Čudo, može se slobodno reći. Senzacija veća i od učešća jedne žene u iranskoj olimpijskoj delegaciji.
Priča o srpskom bob četvercu uveliko podsjeća na čuvenu priču o jamajčanskoj bob ekipi, po kojoj je snimljen i film. Momci nemaju sanke, nemaju nijednu bob stazu u svojoj zemlji, nemaju sponzora.... Nemaju ništa! Pitate se kako su onda ostvarili Olimpijsku normu... E, pa fino: svakih mjesec dana su o svom trošku putovali u Austriju na dan - dva i tamo sa iznajmljenim bolidom uvježbavali spust i pilotiranje. U Srbiji, mogu samo da treniraju atletiku, kako bi što bolje uvježbali zalet na početku staze...
Zimska olimpijada je za Srbe uvijek bila velika nepoznanica. Stran teren. Novinari kažu da će za naš bob tim ogroman uspjeh biti i to da se spuste niz stazu, bez da se prevrnu. Ja se ipak nadam, bar, prolazu među 30 najboljih.
Direktan televizijski prenos njihovog nastupa u iznajmljenim sankama je obezbijeđen. Nikako ga nemojte propustiti.
