
Izreka koja svakim danom sve više nalazi potvrdu u svakodnevnici. Kad bi pitao ljude koji se guraju, grabe i grebu u gomilama za besplatne sokove, slatkiše i štampu koji će im to kurac, najčešće im je najbolje objašnjenje - eto, džabe je.
- Danas uz najnoviji broj Jutarnjeg prciguza, knjiga 'Tehnike dubokog zamrzavanja u elektronskoj mikroskopiji' - besplatno!
- Daj, oću, treba mi, meni, meni, daj, daj, daaaaj!
- Najnoviji izum kompanije 'Šećer do groba', čokolada punjena mudima od labuda - džabe.
- Oću, daaj, meni, meni, meni, daaaj!
- Povodom rođendana naše kompanije, delimo eksperimentalni sok, s ukusom ovčijih brabonjaka - količina ograničena!
- Aaah, daaj (gazi penzionere), meni, meni, oću (baca osnovce na sve strane), meni, daaj!
Dabogda tifus dobili, nezajažljivi stvorovi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E evo ti jedan džabe plus! :)
Daj ako je džabe :)