Ljudi bez grimase. Prazno lice. Bez emocije. Tuga? Potisnuta. Sreća? Prividna. Nezadovoljstvo? Sakrivenom pod gomilom voštanih maski. Nostalgija, postoji samo kao pojam. Usamljenost, tu je kompjuter. Večito isti. Nepromenjivi i nestvari. Komšije, očevi, oci, tetke, oni se ne plaše. Mrak nije strašan. Tim rečima govore. Tamo se niko ne krije. Injekcija ne boli. Pao si? Ne plači! Ne osećaj, odbaci emocije, to je poruka utrnulih slovena. Kamenih strelaca. Perun. Plače. Hrist? Raspet. Po drugi put.
Lopovima napetost krivi kičmu. Meni samo zglobove. Sakrijmo ovu vest. Napravi se lud, i misli da sam ravnodušan. Da i ja ne znam.
Meni treba nešto živo. Stvaran glas. Sa basom. Bez letargije. I oštrog pogleda stranca.
A okruženje? Utonulo u gnoj. Napolju, četrdeset stepeni. Toliko je trenutno u meni. Hladna Rusija.
LOOOOOOOOOOOOOOOOL
Desi rasnja
Evo sad dao plus, prosli put minus.
Dobra
Besmislena glupost.
Pancera svaka cast!!!!!! Pogotovo za zadnju recenicu...
Niena, dečko, čitala dva puta i ništa gluplje nisam pročitala odavno, rado bih ti dala 6 minusa:-*
Додаш мало риме и биће од тебе Бајага.
Бабабаба - бам
Moji prsti i tač skrin. Slucajem obrisana.