Prijava
  1.    

    Susreti sela

    Seljački bioskop osamdesetih. Tvorevina socrealizma kako bi nedostaci društvenog života tipa bioskop bili lakše podneti. Priča ide ovako: Autobusom lokalnog prevoznika ide se u selo protivnika i odvija se priredba. Obavezni učesnici su zdravičar, folklor, 3 babe pletilje koje pored toga imaju i tačku pevanja u vutarkama, glumačka sekcija, učesnici kviza o setveno žetvenim radovima,... Kad žiri donese odluku obavezno svi trkom do autobusa u nameri da sačuvaju živu glavu. Tepanje je neizbežno kogod da pobedi.

  2.    

    Susreti sela

    Do pre nekih dvadeset godina postojao je obicaj da se organizuje kulturno umetnicka manifestacija na kojoj ce ucestvovati dva ili vise sela koja ce prezentovati svoj kulturno umetnicki program.Pobednika bi birao izabrani ziri iz nekog veceg mesta.
    Obicno se skupe svi talentovani ljudi iz sela i podele uloge medjusobno ko ce sta da radi.Vecina se opredeljuje za folklor,a ostali u pevanju,glumi ili necemu u cemu su vesti.Pobednik i nije bio toliko vazan koliko je bilo vazno druzenje i osecaj povezanosti medju ljudima.
    Danas ima nekih pokusaja da se ozivi ova tradicionalna manifestacija,ali u znatno manjem opsegu nego sto je nekad bila........

  3.    

    Susreti sela

    Okupljanje mase obično neradnim danom radi takmičenja u raznim veštinama sa drugim selom iz iste opštine. Zapravo, ovo je jedan vid modernizovanog prela samo bez logorske vatre, frule i sa terminom za vedla radi bezbednosti takmičara. Bacanje kamena sa ramena, nadvlačenje konopca, gađanje iz vazdušne puške i šah su samo neki od vidova demonstracije sile koja bi bila prikazana.
    - Kamen je kao po pravilu bacao najkrupniju u ekipi koja je neretko brojala preko pedeset ljudi. Preko dva metra, preko stopedeset kila bez vrata sa širinom od metar i po u ramenima. Jedini cilj ovih gorostasa je bio da kamen koji je težio preko deset kila ubaci preko svih mera u publiku i sa uživanjem gleda kako narod očajnički pokušava da izbegne kamen i sačuva čitave noge.
    - Nadvlačenje konopca su se uvek latili kao po pravilu bacač kamena sa ramena kao kapiten i po gabaritima njemu slični. Od zla oca i još gore majke. Zbir godina robije su u ekipi od pet članova uveliko prelazile dvocifren broj. Cilj ove igre pored prevlačenja zastavice na konopcu preko kredom nacrtane linije na asfaltu je bio da protivnička ekipa ima bar jedan isčašen skočni zglob i minimum par šaka na kojima teče krv od trenja konopca.
    - Iz puške su metu od kartona kao po pravilu gađali ratni veterani. Najbolji u borbenim redovima tokom služenja vojnog roka, vojnih vežbi ili rata. Svi do jednog su imali problem da smire ruku ali to nije problem koji tri vinjaka ne mogu da reše. Treba napomenuti da je na podlaktici većini strelaca istetovirano hemiskom i otrovnim mastilom JNA sa dodatkom tenka ili noža u zavisnosti koji su rod bili u vojsci.
    - Figure su povlačili oni koji su važili za najintaligentnije u selu kojima ovaj dar i nije toliko značio pošto im je alkohol davno otupeo mozak i zamutio pamćenje. Pobednik je bio onaj koga pre popusti amnezija

    - Stanimire, ti kao seoski starešina bi trebalo da povedeš ove naše sad u Nedelju na susrete sela u Veliku Krsnu. Vidi sakupi bagru da to prođe sve u najboljem redu.

    - Otkazao sam za sledeću Nedelju.

    - Što bre?

    - Rajko Docin, Mića Misin i Kale su evo od Četvrtka na tavanu kod Miće, kad su se popeli podigli su merdevine za sobom i nedaju nikome da se popne. Rajkov matori doneo svoje merdevine da vidi jel su živi, gurnuli čoveka polomio kuk eno ga u Palanci u bolnici.

    - Koji je njihov problem bre?

    - Ne zna se. Matori dok nije pao zirnuo krajičkom oka, kaže piju rakiju iz balona i jedu pršutu i pevaju Od Topole... Naslutiće na rat jebo ih pas a bez njih u Krsnu da idem ne mogu, obrukaću se pre ljudima, nemam ko da baca kamen niti da vuče konopac pošto njih trojica koliko nemaju pameti toliko imaju snage.

    - Jesu jaki ko crna zemlja, jebo ih otac...