
Rečenica kojom šefu ili poslovnom partneru najavljuješ prinudnu naplatu.
Zaposleni: Šefe, ne bih da dosađujem, ali, kad će plata?
Šef: Idi bre, mali, zar nije bila pre 2 meseca, njohnjoh...
Zaposleni: Pa, šefe, ne mogu od toga baš da živim tri meseca...
Šef: Mali, ovo ti je privatni biznis, kad firma ima profit, ležu plate, a za to svi ima da zalegnu...
Zaposleni: A za onoliki krkanluk kad je bila slava se našlo, je li?
Šef: Pa jesi li ti Antihrist? Za to uvek mora da ima... Ako hoćeš platu svaki mesec, ti lepo uđi uz neku partiju na vlasti, pa traži državni posao... Sada izađi napolje.
Zaposleni: Dobro, dobro... Sada izlazim, ali sutra dolazim i donosim pištolj...
Šef: Šta... Ček` bre, evo, možda mogu sa mog privatnog računa da ti prebacim nešto kao jednokratnu pomoć...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Doći ću sa puškom i biću vrlo ljut
i neću biti uviđajan kao prošli put +
Da, bas bi se ovako odigralo
-
Do pištolja se dolazi gradacijom, ako "poslaću sina po ostali dio plate" ne upali +
Malo realnija verzija:
Šef: A je l'? (Otvara fioku.) Je l' ovakav? Aj ponesi sutra da izmerimo ko ima bolji kalibar!
Dopada mi se, ali recimo da je ovaj šef neki šonjkasti.