Prijava
  1.    

    Tarifa

    Mora bre da se zna neki red. Šta vam nije jasno? Taksista ima taksimetar, mesar roka po kilu, keramičar po kvadratu. I mi što nemamo neko merilo rada, moramo da živimo! I da naplaćujemo da bi živeli!

    - Oče Milivoje, naš otac je sklopio oči!
    - Makar se više neći patiti sa tom prokletom bolešću! Oj Gospode, čuj me sad, primi u svoj dom sina svog... Kako beše ime?
    - Radoje
    - ... Radoja. Očisti njegove grehe, očisti ga za svagda, i primi kod sebe!
    - Ma ja sam Radoje, a on je Željko.
    - Oprosti mi Gospode, našeg Željka primi u nebesko carstvo...
    - Ali, mi smo hteli da pitamo da li možemo sahranu da platimo na rate, znate kako je, treba spremiti daću, ovaj došao sa kovčegom, pre nego što su nas zvali iz bolnice da nam je otac umro. Razumite nas!
    - 50 evra. Molim se svim Svetiteljima da prime našeg Željka...
    - Nemam bre! Čoveče nemam.
    - E pa onda mu sutra pevaj sam na sahrani! I moja deca treba od nečeg da žive!
    - Kako vas nije sramota Oče? Vi radite po nekoj tarifi?
    - Prenesi 200...
    - Još se i sprdate sa našom situacijom!
    - Ma ne kažem tebi. Nego Mikice, prenesi 200 sveća, tamo u prodavnicu, ponestaje! Sad mi Otac Hristivoje pustio poruku.