Ono što kažemo kada neko ispravi ono što smo mi rekli da bismo mu stavili do znanja da nema potrebe da nas ispravlja. Obično se koristi u šali kada time indirektno stavljamo do znanja da smo pogrešili, ali grešku priznajemo na smešan način. (Ovaj izraz je značajno popularizovao Šojić)
-Sutra idem na audiciju kod njegovu ekcenciju
-Hteli ste reći na audijenciju kod njegove ekselencije
-To sam i rekao. Kako be ti ovek znaš šta sam ja hteo da kažem?!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
одлично! :)
ha ha ha ha ha...