Fraza kojom se ograđujemo nakon što ispričamo sočan trač koji je sasvim poželjno širiti dalje ali bez da mi budemo upleteni u celu priču i označeni kao izvor informacija.
- Šta se dešava sa Branislavom?
- U kom smislu?
- Pa pitala sam jel' ide kući posle posla a on kaže "šta ću kući kad se razvodim". Jel' se zeza ili je ozbiljan?
- Ne zeza se.
- Pa što tako? Imaju troje dece, petnaest godina su zajedno. Što se razvode?
- Ostavio je ženu zbog one ćorave što radi u katastru. Sad živi sa njom u nekoj šupi. Nju su roditelji isterali iz stana pošto ima neke probleme sa drogom, šta ti ja znam.
- Au! A deca?
- On mi reče da će plaćati uredno alimentaciju za oboje.
- Zar nema troje?
- Ispostavilo se da ovo srednje nije njegovo nego njegovog brata ali to ti nisam ja rekla!
Omiljena!
I znala sam da je žena pisala.
"шта ћу кућу кад се разводим" ... стварно ми је то човек рекао пре неки дан :)
Au, cuj bratovljevo dete, ccc :D +
Ovo mora da se predloži za naslovnu. :)
Цад видех да је кућу... јел треба кућИ? или је ово дословце пренесена изјава? :Д
Није, моја грешка је. Поправљам ...
Ako ćemo već o tome, ispravno je "kod kuće".
Ah, sad pročitah opet, u ovom kontekstu ne, sad je dobro. :D
Plusomiljeno. Vobra.
pleee
plee i tebi amanito
Ова је сјајна, пример издоминир'о!
na telo već plus!
Шарлото родитељу!
хахахахахахахаха