
Čopor lutalica, najčešće nekih dodževa, avlijanera i onih kojima nikako ne možemo da provalimo rasu pa ih nazovemo prosto - oštrodlaki trepavičari.
Obično imaju svoj hud u okviru mesta i tu su potpuno dominantni; drugi psi opasno najebu ako ulete, čak i ljudi zaziru od te ulice... Redovno zapišavaju bandere, žbunje & oluke zbog obeležavanja teritorije, pa se ceo kraj oseti na sveži pseći urin.
Pešake obično ne diraju, dok sa druge strane, najveću bitku vode sa točkovima automobila... Opkole auto pa trče za njim narednih 100 metara, lajući i pokušavajući čak i da ugrizu točak.
Vozač je bezbedan u kolima, jedino postoji bojazan da ne pregazi preko šape psećem bolidu, dok biciklisti taj kraj izbegavaju u širokom luku...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
+ oštrodlaki trepavičari. I još avganistanski kantoprevrtač ili albanski lubeničar.
Da se ja pitam ja bih sve to pobio.
Vlaški paničar (onaj što ulicom ide k'o auto kad mu ode geometrija trapa, zadnje šape ne prate trag prednjih).