Spika ti je idiotska, kao i samo postojanje. Kako bilo za promenu da se baviš nečim? M?
- Oh! Čovek! Čovek kao biće je u neospornom toku života, nadmašenim večnim traganjem za svojim ja, prožetim brigama i željama! Dva jablana u dvorištu! Materica znanja! Kogito ergo sum! Mislim, dakle postojim!
- Dekarte, imbecilu jedan, uzmi radi nešto. Dođeš mi dvesta demona za kiriju, ergo izbaciću te na ulicu prdonjo neradnički.