Prijava
   

Valijum

Lek koji u američkim filmovima upotrebljavaju ljudi na ivici nervnog sloma, da bi prebrodili krizu i pokušali da se vrate u normalne tokove društva. Malo je poznato da se taj lek kod nas zove diazepam.

Njujork, ordinacija policijskog psihologa

- Doktore, molim Vas za još jedan recept za valijum, ja jednostavno ne mogu da se izborim sa traumom i pritiskom javnosti zbog ubistva tog nenaoružanog crnog tinejdžera...
- Dobro, ali kad-tad moraćete da naučite kako da se borite s tim bez pomoći lekova. Potrebno je da preuzmete odgovornost za greške prilikom obavljanja svog posla.
- Naravno da hoću, doktore, samo mi je potrebno malo vremena da se saberem...

Srbija, random porodica

- Sinko, dajder mi par onih tvojih dijazepama, nervozna baka, skinuli joj lopovi deset posto od one bede od penzije...
- Evo, bako, al pazi, nemoj s njima rakijicu, oće da udari u glavu...
- Ma zna baka, al jednom se živi... Ajd uzdravlje, unuče bakino...
- Uzdravlje, bako.

Komentari

ima mnogo takvih idiotskih zajebancija iz američkih filmova koje bi se mogle definisati. +

Partizanka...nemam reči..

Sram me bilo? Evo stidim se.

Sto je mrtvo danas ovako ovde?

Svi na valijumu :)

Bruse, ovaj hvala na rikvestu....:)

nisam imao jutros šta da radim pa krenuo da čitam ona tvoja pisanija...par puta umalo suzu nisam pustio, al sam se suzdržao...

Nema na čemu, kao što rekoh - dobrih ljudi nikad dosta. A hvala i za ovaj komentar, znači mi mnogo.

Eto sad znam sta cu raditi sutra.

Kod mene na profilu slabo ima te lepe reči...uglavnom je pljuvanje i uglavnom vlasti...mozda sam sa godinama postao cinik a možda sam oduvek i bio takav...

i onda me oduševe redovi iz kojih prosto izbija dobrota...

ličiće na neko uvlačenje ovo što sam napiao...al bole me, za toliko se znamo...

Tamo pišem ono što osećam, ovde se i šalim i zezam, ali tamo sam ozbiljan. To je ono što ja jesam. Ima i onaj lik što je taksista u BG isto takve postove, pun je optimizma.

To, optimizam, biće da mi to fali...nekad pomislim da nema razloga da ga nemam jel da, nesto sam ipak uradio u životu i nekako sam uspeo da izadjem živ i koliko toliko zdrav iz svih sranja, bogu hvala deca rastu, zdrava, prava,dobra su, imam krov,moj,roditelji, familija,svi jedu,svi živi...

al sam ga opet izgubio negde putem...valjda ću ga negde naći...

otišao sam, lepo se ispričasmo...

Što si ozbiljan? Jesi li dobro? Kući sve ok?

Škkk, dopisujte se, ali recite ne drogama. Za mene je kasno.

Do mene nema puta..

Ja jedan rivotril, pa na spavanje.

I NIKAD NE DOZVOLITE DA VAS OPTIMIZAM UVUČE U SVOJU VARLJIVU ZAMKU!!!