Zema

Naziv za seosku prodavnicu, koja, kao i svaka seoska prodavnica, više zaradi od prodaje piva i ostalih alkoholnih pića, nego od svih ostalih artikala zajedno. Obično se ispred zeme nalazi par stolova, sa po 4 stolice, na kojima uvijek neko sjedi i pijucka pivo koje se nalazi u gajbama koje okružuju cijeli objekat. Karakteristčno za zemu je nekoliko (čitaj: 2-3) radnika, po struci bilo šta, osim trgovca, koji žive u kući u neposrednoj blizini radnje, odakle naveče nadgledaju objekat (čitaj: gazda naredio da se igraju noćnih čuvara, ali ih je strah danima neotriježnjenih mušterija, koje piju ispred zeme, satima nakon zatvaranja). Interesantan je ritual čašćenja, koji nikako ne može da završi na čašćenju nekoliko mušterija (čitaj: gostiju kafane, iako još nije službeno proglašena kafanom), već na čašćenju sviju u radijusu od 10 metara, uključujući i radnike, što obično onaj koji čast ne uspije da plati, ali čemu služi poznata teka (čitaj: Sveska A4 formata), nego za zapisivanje dugova? Iskusne mušterije će izbjeći plaćanje tako što će napiti trgovca (čitaj: konobara) i tako ga natjerati da zaboravi na dugove, što uzrokuje odbijanje od već minorne plate, koja se u dekadnom brojnom sistemu, po srednjoj vrijednosti konvertibilne marke, zapisuje sa 2 cifre. Opijanje trgovca, kako se završava skoro svaki radni dan, završi nabijanjem dugova trgovca prema gazdi zeme u kojoj radi, toliko da isti ne može isplatiti za života. Nakon što malo dođe sebi, časti sve u vidokrugu, zaključava kafanu i odlazi kući, gdje ga čeka supruga, iako to često zaboravi.

Ušao je u dvorište. Pas laje. Supruga je budna, kao i svako veče. Otvara mu vrata.
-Trgovac: Radojka, je l’ to tebe moje oči vide, ili je to neka lijepa žena?
-Radojka: Svinjo jedna, opet si pijan! Znaš li ti uopšte koliko mi dugujemo onom čovjeku?
-Trgovac: Tebe mi, ne znam.
-Radojka: Sebe mi, spavaćeš u avliji. Zašto im uvijek uspiješ dozvoliti da te napiju? Znaš li barem ko te napio?
-Trgovac: Ne’am pojma.
Vrata su mu zalupila ispred nosa.
-Trgovac: Dobro! Znam ja još jednu kuju u čijoj kući mogu prenoćiti. Gara, pseto moje, eto mene opet tebi.