Dešava se dok pravimo planove za budućnost. Dok sanjamo o nečemu boljem i lepšem. Mali u oku čoveka, veliki u oku istorije. Dar koga nismo svesni ni jednog trenutka do smrti. Jednostavno ljudi žive i nadaju se, a trenutak je život. Očaravajući pogled, jako osećanje, osmeh, radost, suza. Ako je sreća u životu u malim stvarima, onda je toliko rascepkana da se ne može stvoriti potpuna sreća. Ako je pak u velikim stvarima onda su one trenutne i bivaju pregažene vremenom. Čar života je njegova nesavršenost i njegova ograničenost. Svi smo od praha postali i u prah ćemo se vratiti. Možda je prahu i bolje. Ali osuditi život znači osuditi sebe. Aksiom života je ta sjajna reč uživanje. Uživati život, pojmiti trenutak i postati jedno sa vremenom. Jednom uhvaćen nikada neće biti zaboravljen. Sećanje na kraju je jedino što ostaje. Dim i pepeo. Smrt to najbolje razume.
Dešava se dok pravimo planove za budućnost.
To ti je verovatno poznato. Ostalo ne verujem.
Јебени хедонисти, колико нас волим... +++
Nastimova ga posteno. Omiljena!
А, Енерџи, реци :)
Geeeeeenijeeeeee. :D
Ovo mi je bas poznato odnekle seticu se pa cu tad lupiti minus.