Prijava
   

Zločin i Kazna

Kod ljudi koji ga nisu pročitali, glavni likovi istoimenog romana.

Profesorka: 'Ajde Petroviću, prepričaj nam roman "Zločin i Kazna".
Petrović: Pa, ovaj, ako moram, ali nisam baš siguran...
Profesorka: Pričaj ti, ispraviću te ja ako pogrešiš.
Petrović: Pa, dobro...(duboko udahne) Znači, Zločin i Kazna su glavni likovi istoimenog romana.
Profesorka: Čekaj, čekaj...Tebi je logično da se ljudi zovu Zločin i Kazna?
Glas iz klupe: Nije...nije...
Petrović: Nije, naravno da nije. Nisu im to imena, to su im ulični nadimci, ono poštovanje, reputacija i to...
(Glas iz klupe se hvata za glavu)
Profesorka: Aha, zanimljivo, nastavi...
Petrović: I onda njih dvojica...Ovaj...
Glas iz klupe: Konju jedan, Raskoljnikov ubije babu!
Petrović: Ovaj, ukradu konja i onda odluče da ubiju tu babu...
Profesorka: Koju babu?
Petrović: Pa tu, što im duguje pare...
Profesorka: Kakve pare?
Petrović: Pa, te od dopa...
Profesorka: Aha...Pričaj ti, pričaj...
Petrović: Pa, ništa, oni onda roknu tu babu i uzmu pare i pobegnu...Ali ih onda jure da su konjokradice..I...
Glas iz klupe: Raskoljnikov se zaljubi u devojku...
Petrović: I onda se on zaljubi u devojku...
Profesorka: Ko?
Petrović: A, pa, ovaj... Obojica ustvari, i onda oni odu na dvoboj i Zločin ubije Kaznu, znate, a onda se ova mala naljuti i ubije Zločina...
Profesorka: I šta posle bude?
Petrović: Pa, ništa, onda ta mala zaglavi ćorku, a noću je proganjaju duhovi Zločina i Kazne, i...
Glas iz klupe: U romanu se preispituje moral pojedinca...
Petrović: Ona onda preispituje svoj moral, i zato se roman i zove "Zločin i Kazna".
Profesorka: I šta posle bude sa njom?
Petrović: Pa, ništa, kad odsluži kaznu, ode u Ameriku i uda se za Vajata Erpa.
Profesorka: A, jel'te?
Petrović: Pa, da... I onda su oni živeli srećno do kraja života... to jest, do OK korala, ali to je već drugi roman...
Profesorka: Koji roman?
Glas iz klupe: Idiote!
Petrović: Pa, "Idiot", u kome se mala preispituje da li je bila idiot što se udala za Vajata.
Profesorka: Sedi, Petroviću. Ja veću glupost u životu nisam čula. Ni u jednom trenutku, tvoje trabunjanje nije bilo ni blizu racionalnom razmišljanju. Ustvari, svi koji su ovo čuli, upravo su postali gluplji. Daću ti jedinicu, i neka se Bog smiluje tvojoj nepismenoj duši...
Petrović(Glasu iz klupe): Jebaću ti mater posle...

Komentari

E jebem ti život hahaha

МОЈА СИ КАЗНА И РОБИЈА... И ПЛУС ИДЕ НА ОВО!

još uvek se smejem +čina

Svaka čast za primer.+

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAHAAHAHAHHAHAHAHAHA!!!
KOLIKO OPLAKAH NA PRIMJER, SUNCE TI!
PLUS, ZVIJEZDA, PRIJEDLOG I LAJK, PA NEK IDE ŽIVOT!

podržavam predlog
+++

lolololo, dobro si ovo sastavio +++

genijalan primer, samo sam i primer procito lolo +

Уствари, сви који су ово чули, управо су постали глупљи.

Jel i mi, jel i mi?

Jel i mi, jel i mi?

Ja to nisam rekao....

Mada ja sigurno jesam, treba imati u sebi gluposti za smisliti nesto vako!

Ja to nisam rekao....

Ipak se pomalo osećam kao Patrik sada...

Volim da čitam ovakve defke...

++++

PLUS, ZVIJEZDA, PRIJEDLOG I LAJK, PA NEK IDE ŽIVOT!

Dela, maća, malo prošpartaj gde si ovo sve pričala, a ne da urrad sve rradi

Živa istina!
+
U srednjoj smo imali običaj da ljude koji nisu pročitali roman ložimo i šapućemo im potpuno sulude stvari, tako da je jednom prilikom Šomi Smrad, prepričavajući Dobricu Ćosića, objasnio kako su Aćima Katića Turci nabili na kolac jer je rušio Skadar na Bojani. A profesorka Jaca - muk i nevera!