Žvaljo

U suštini dobroćudan i na prvu neprimjetan, sve dok nešto ne odvali. Žvaljo je vazda za kakve akcije, svugdje bi se htio uklopiti ali u najboljem slučaju možda mu neko opsuje majku. Neće ga narod. Sirov i neotesan, ne želi ti zlo a ti ga svejedno gađaš govnima. Stari mu je alkos i penziju troši na vopi, tako da žvaljo hoda odrpan a tikepa su mu malene pa je izrezao sprijeda da mogu prsti izaći. Ali, boli njega kurac. Sunce sija i cvijeće miriše. Njemu je super. Kad poraste kaže da će biti vozač šlepera. U kabini će šmekati poster Dragane Mirković. Kad skrpi za mobilni nazvaće Adu Gegaja na 225-883, ali mu se Ado neće javiti. Samouk je i zna izvaliti branik od lade bez ičije pomoći. Nazvaće babi iz komšiluka dobro jutro i pomoći sa kesama. Od nje će ponekad dobiti marku i to mu je jedini izvor prihoda. Štedi i ne troši na hranu, nego jede piljevinu sa obližnje brente jer je nestašica kamenja od kako su bili hercegovci na ekskurziji i odnijeli šta im pripada. Nažalost, tako otuđen od svijeta pod stare dane skrene. Vjerovatno ste ga vidjeli u gradu. Pozravlja semafore na način koji svakom semaforu imponuje - sa ispruženim dlanom i na engleskom jeziku.

- Ooo raja, jel se to fudbala razbacalo? Ko igra?
- Ja, Oblo, Ćoško, Kocko, Usro i Šime.
- Bil' mog'o i ja upast'?
- Možeš žvaljo jedino stativu da glumiš. Aj' magla!