Svet koji je ispravan. Jer nemoguće je da pojedinac bude u pravu, a da čitav svet greši. Dakle, svet satkan od sluzi i prašine, a opet tako ironično čist i neokaljan. Svet u kom svi zaboravljaju da je on, upravo on, sastavljen od pojedinaca, onih istih koji nikad ne mogu biti u pravu. Čitav svet, crn u svojoj biti, je beo. Crno je belo, masa je pojedinac, ispravno je pogrešno. I kad kažeš da ideš u "beli" svet, ti ustvari ideš, gladan slave i žedan moći, da se utopiš u tom blatu. I naša zemlja je "svet" u malom, i naša zemlja je "bela". A ti opet ideš. Zašto? Svinje su svuda iste i blato je svuda isto. Sve je jedna bezlična kaša. A to pojedinac, ma kako moćan i motivisan bio, nikako ne može promeniti. Al' svi misle da je negde, bilo gde osim ovde, bolje. Ali nije, sigurno nije. Sve su to samo nijanse. Tako je, kako je. Svet će ostati isti, gde god da odeš. I zato, sedi tu gde si, jer ionako nisi ništa bolji od ostalih. I da jesi, nisi!
U našem narodu, odomaćeni izraz za inostranstvo. Opšteprihvaćeni sinonim za pečalbu.
E sad...Zašto je to tako i gde, kada i kako je izraz tačno nastao, teško je sa apsolutnom sigurnošću precizirati, ali pretpostavlja se da ima barem neke veze sa tim što je kod nas vazda bilo crno. Jebemliga...
- I kako je u Šveckoj?
- Ah, kako...'Ladno, prijatelju, 'ladno!
- Jes' to ali ipak standard...
- Ma, jebeš standard, druže moj, kada je oko srca 'ladno...
Neka tamo strana i nepoznata zemlja, sve sto je potebno da bi se otišlo u nju je snif belog. Taj svet je uglavnom rezervisan za puniše, političare, manekenke, glumce...Nama običnim smrtnicima ostaje varoš , ili u najgorem slučaju neka Albanka .
-Mr. Ivica: Vidite, ovde je 'nači brdo, nači planine,planinski deo, zato se zove Kale Kale-megdan. Kale, kale- brdo.
-Au matori koji je varos ovaj Dacić! Nevera!
-Ma koji varoš, to ti je beli svet, elita sinak...