Individua, homo sapiens, ali ima i drugo značenje: pojačavanje neke osobine. LM, kada nije dovoljno za nekoga reći samo da je debil. Mislim, suviše je on debilan da bude samo još jedan debil. E onda je on čovek debil. Ili debil od čoveka. Ovo drugo je još malo jače - za koeficijent 1.23.
Znaš šta znači stoka od čoveka. Čovek mamlaz! Ne može da trepće i govori u isto vreme!
Životinja toliko izgubljena u oduševljenom razmatranju onoga što misli da jeste da ne uvidja ono što bi bez sumnje trebalo da bude. Njegovo glavno zanimanje je istrebljivanje drugih životinja, kao i sopstvene vrste, koja se, medjutim, množi tako uporno i brzo da je već preplavila sve naseljive delove Zemlje, a i Kanadu.
Organski makromolekul nastao slučajnim putem u nesagledivo dugom periodu vremena u kojem se Priroda igrala svim svojim elementarnim silama i elementarnim česticama.
Jedino bice na planeti koje se moze porediti sa zivotinjama ne znam zasto jer zivotinje iste rase se nikada nece poubijati, prevariti jedna drugu pa cak i zive u coporima kako bi bile jace i dele sve!!
gramatički gledano, u pitanju je imenica u jednini, ali se na neki čudan način koristi kao množina
- Čovek je uništio prirodu - misli se na to da su je uništili ljudi (puno njih) - Čovek se sleteo na mesec - Ovde se obično ne misli na Nila Armstronga, koji je to bukvalno uradio, nego se smatra da je to učinilo celo čovečanstvo (pa i mi sa njima)
Osoba koja ima enormno velike veze kako u državnim institucijama, tako i u mafijaškom podzemlju. Poznaje sve od šanera, pa do masona i templara. Uglavnom posluje sa baticama:
BATICA: "tebra, gle što sam uz'o nov' fon bate. Nokia, košta 500 eura, al ja sam je naš'o za 50" TI: "gde to ima?" BATICA: "znam čoveka, bate" TI: "a odakle njemu tako jeftino?" BATICA: "pa ima on čoveka koji donosi to kradeno iz Italije" TI: "a šta ako te navataju panduri?" BATICA: "ih, pa imam ja čoveka u SUP-u, bate, sve će on to da mi sredi" BATICA: "e bate, slušaj, moram da žurim, treba da se nađem sa jednim čovekom da mi završi nešto, vidimo se posle"
biće u evoluciji koje i dalje slepo veruje da je najsuperiornije biće iako verovatno živi na debelom crevu nekog znatno razvijenijeg bića..
LOWER LEVEL Bakterije: Biće nevreme, vidi kako se smrklo, obavezno pada kiša kad duva hladan vetar.. Čovek: Jebo me pas i treba d'umrem kad se onako razvalih na Žaretovoj slavi..
Čovek – TO treba biti! izjavio je jednom prilikom poznati kirenski filozof Diogen. Čovek – to treba BITI! izjavio je jednom prilikom poznati francuski pisac De Sad. Malo je ljudi tokom istorije primetilo da se pitanje etike tako uspešno može svesti na pitanje formatiranja teksta.
Trebalo bi da ova rec ima nekakvu tezinu, trebalo bi da oznacava bice koje poseduje zdrav razum. Vremenom, ova rec je postala sleng koji oznacava svaku budalu.
-Ajde, požuri, penji se.. -Stani bre čoveče, sto me guras..? -Pa hocu i ja da prođem gore. -Ne može, sjebaće se grana.. Ubraću ti ja.. -... Ajde... Hoćeš li baciti? -Stani da uberem sebi. -Naići će čovek, a posle smo najebali. -Neće bre, stani. -Ide ČOVEK!!! :puca grana: -Aaaaa! Majku ti jebem! :preskače se ograda, paljba:
osoba koju nam profesori ( naročito prirodnih nauka ) prikazuju u najgorem svetlu
-...tu su bile šume i livade sve dok čovek nije došao sa mašinama i sve pokvario -..beloglavi sup je bio veoma rasprostranjena ptica sve dok čovek nije počeo da ga lovi...
Polu-bog, polu-majmun. Primitivne potrebe ishrane, opstanka i razmnožavanja uzdigao do primarnih potreba duhovnosti, ljubavi i destruktivnog brčkanja u nepoznato. Namesto srca od Velikog praska nasledio crnu rupu, od Postanja razum trampio za mržnju. Večno kuca na podzemna vrata, povijene glave prelazi rajski prag i dok nuklearnim probama zamućuje okeanske dubine, on satelitima ponosno u svemir šalje snimke Betovena, Skip Džejmsa i Sikstinske kapele, naivnim marsovcima poručujući:
Čovek je primitivni jednoćelijski organizam, koji je u konstantnoj potrazi za bičarkom, sa kojom će ostvariti simbiozu, i postati paramecijum (papuča).
Misteriozna uspešna ličnost. Mnogi su čuli za njega, iako ga zapravo niko nikad nije upoznao. On živi život na visokoj nozi. Jede u najluksuznijim restoranima, ide na najskuplja letovanja, kupuje sve firmirano i fensi.
- Aj zablejimo kod Pekija u garaži. Uzeli smo dve krmače, opikamo malo tablić.. - Brate mani me te priče. Idem lepo na splav da cirkam viski i gledam maloletnice, k'o čovek.
U svakom pogledu čudesno biće, problem je samo što je toga svestan.
- Prijatelji, okupili smo se na ovoj književnoj večeri da slavimo ljudski duh, da hvalimo njegovu plemenitost i vrline koje ga uzdižu nad beslovesnom životinjom kao što se litice planine Atlas uzdižu nad beskrajnom pustinj... - burp ne seri! - Molim? Rekli ste nešto gospodine? - Pustite ga gospo'n Marjanović, gospodin je pijan i nema pojma šta priča. - Gospodin je pijan ali ima pojma šta priča, staramajko. Jeste li ikad probali tog vašeg čoveka? Ja jesam... bilo je to devedeset i treće... zarobile me ustaše. Terali su nas i na mnogo gore stvari... a ovo... sitnica... zatvoriš oči i zamisliš da je prasetina. I da vam kažem, gospođo, lepše je od prasetine, mekše i sočnije, eto... toliko smo bolji.
Neznani junak svih radnji. Univerzalna supstitucija za rod, broj, lice, ime&prezime, koja upravo tom svojom neodređenošću cilja sposobnost kopčanja neslutećeg svedoka-slušaoca. U svakodnevnom govoru redovno zamenjuje ono *ja, pri čemu, pak, jedan primerak-korisnik najčešće želi sav teret ovog sveta teatralno natovariti na sopstvena pleća.Koliko se ja mučim u životu*, taj neki zonfić...
- MIHAJLOOO, DOŠ'O POŠTAR, DONEO TI POZIV ZA SUUUD!! - Pa, zar čovek u ovoj kući ne mož' na miru ni da se obrije, jebemmuoca?!?!
- ...i onda je samo stao i nije hteo dalje da ide. - Aman, ćerko, koliko puta čovek treba da ti kaže?! Prvo spustiš ručnu, onda ubaciš u brzinu, nije atomska fizika, sve ti jebem!
- ...Čovek radi, bori se, osnuje porodicu, jedva sastavlja kraj sa krajem i najposle se okrene na sve to i konstatuje da nije uradio ništa! Ništa! - Sve je to lepo, gospodine Petroviću, ali ugovor o kreditu se tako ne potpisuje. Izvolite olovku...i ovde...i ovde...
Biće nastalo od majmuna duboko ubeđeno da ga je sam gospod Bog stvorio da jede, jebe i hedoniše se do smrti nakon koje ga čeka raj. Te da bi se ukorenilo to verovanje, stvori religiju, pa mrsne, posne slave, tovljenje u čast nekog lika koji je davno zakopan u zemlju. Čovek je po predispozicijama jednostavna živuljka koja funkcioniše po principu svetog trojstva: u se, na se i poda se. Čovek voli idole, klanja im se, podiže im spomenike, moli im se, ubija zbog njih druge ljude, jer je verovatno u biti nezadovoljan sobom i sebe ne vidi kao idealno biće, a delom i dovoljno glup da ne radi na sebi. Čovek voli sigurnost, a voli i da ima vođu, a šta je lepše i sigurnije nego biti podređen sigurnoj luci koja održava njegovu srž postojanja: u se, na se, i poda se. Čovek je biće koje će se zanesti nekom idejom, započeće je, ali joj neće ostati dosledan do kraja jer je ipak majmun u genima i voli da se majmuniše i nekontrolisano švrlja u granicama društvene mode. Čovek je misaono biće, i tu sposobnost baca u blato besmisla te svoj mozak svečano predaje režimu socijalnog autopilota, te gradi, ne tako beskorisnu, masu sklonoj manipulaciji. Čovek je biće od kulture, voli kulturu, čuva zaostavštinu svojih predaka, po neki put uništi neki spomenik, uništi neku državu i tako to, ali uglavnom voli kulturu. Ako već ne može kulturno da dokaže da je njegova kultura bolja, nema brige, tu je vojna tehnika koja će osigurati da tuđa kultura bude gora od njegove. Čovek je biće koje voli da čita. Da ga jebeš al voli pisanu reč, uzdiže ga u raznim situacijama i različitim životnim okolnostima. Nekad i obriše dupe novinama koje je čitao dok je srao. Čovek jako voli Sunce, pa do te mere da mu se opšti sa istom tom planetom sa koje ta toplota dolazi. Čovek voli teorije zavere, voli da otkriva nepoznato, obožava da mu se golica mašta, iako dosta jedinki ne zna ni šta je H2O, oni vole misterije. Čovek je društveno biće, voli društvo do neba, te voli i da manipuliše istim ako je u mogućnosti. Čovek voli nadu, ona mu uliva borbenost svakoga dana da ide dalje, mnogi se nadaju a zaborave da deluju. Ali i to je za ljude.