Dan Mladosti

U jedna davna bezbrižna,humana i totalno antikapitalistička vremena živio je jedan Maršal. E taj Maršal je bio predsjednik jedne zemlje koja je po mnogim svjetskim glavama bila jedna od prirodno najljepših na svijetu. I taj Maršal je slavio rođendan. Javno. Cijela se zemlja veselila tom rođendanu. Neki po partijskoj dužnosti a neki iskreno.Oni koji se nisu veselili nisu smjeli javno izražavati svoje neveselje. Simbol njegovog rođenja je bila Štafeta mladosti koja mu je svečano uručivana 25.05 uvečer na Stadionu JNA u Beogradu.Tu su se skupljali najpametniji pionirčići zemlje (mali štreberi koji su "marljivo učili,istinu govorili,starije slušali i cijenili rad"!).
Također tu su bili i kršni omladinci i prelijepe omladinke koje je Maršal sa uživanjem hvalio a koji su izvodili plesne tačke.Stadion je uvijek bio pun do posljednjeg mjesta pljeskalo se Maršalu i omladincima i omladinkama na predstavi i malim pionirima-štreberima na recitacijama.Štafeta je obilazila najveće gradove (Ljubljana,Maribor,Zagreb,Split,Sarajevo,B.Luka,Titograd,Nikšić,Kragujevac,Novi Sad,Niš,Skoplje,Bitolj) i trijumfalno dolazila u Beograd.Vrhunac večeeri je bio kada mlada,jedra,zgodna omladinka (ili superpametna,nadarena pionirka) neki metalostrugar,rudar,bravar,vulkanizrer,pekar ili sl.se popnu trčeći stepenicama do lože,predaju Maršalu štafetu,poljube ga dva puta u obraz uz neizbježno:
"Druže Tito,predajem ti ovu Štafetu mladosti u ime svih pionira,omladinaca i naroda i narodnosti ove zemlje"...
Sve je svakako direktno prenošeno na državnoj televiziji.

Nema više Štafete mladosti,ni Maršala nema već odavno.Ostao je samo sjaj u očima na nekadašnju nezavisnost..