
Nekada simbol jedinstva naroda na prostorima bivše SFRJ, danas kao i većina drugih tvorevina socijalizma, samo povod za nostalgični vapaj ljudi tog vremena, kao i sadašnjih, mlađih, pro-komunistički nastrojenih naraštaja, koji je, kao i svi ostali simboli, izgoreo u plamenu ratova koji su nas zahvatili.
Nekada su se deca ovako zaklinjala:
Danas, kada postajem pionir dajem časnu pionirsku reč:
da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug,
da ću voleti našu samoupravnu domovinu SFRJ,
da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito,
da ću ceniti sve ljude sveta koji žele slobodu i mir.
Danas, mladež može samo ovako nešto da peva toj nekadašnjoj deci:
Da li se sećate zakletve položne,
da li se sećate reči date,
da li se sećate kad ste je zgazili,
ili ste i to zaboravili?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.