Osoba koju navodimo kao primer kada želimo nekome da kažemo da o određenoj temi nemamo apsolutno nikakvo mišljenje.
-E, kakvo je tvoje mišljenje o brazilskoj autoindustriji? -Pa...to ti je meni kao Dejan Cukić... -Pa šta ti to znači? -Nemam neko mišljenje o tome...
I stvarno...pitajte nekoga šta misli o Dejanu Cukiću...većina samo slegne ramenima...niko vam neće reći da ga mrzi, ali niko neće reći ni da ga gotivi...
Čovek koji je toliko Dejan Cukić da je, iako ušavši u jedan rijaliti šou, ipak uspeo da bude nominovan i po svemu sudeći ispadne samo par dana nakon početka istog. A bila je prava prilika da ljudi najzad izgrade ikakvo mišljenje o njemu!
Ja nominujem Dejana Cukića za izbacivanje jer... je Dejan Cukić.
Verovatno poslednja prava košarkaška legenda naše zemlje.
Predstavnik danas odumrle škole košarke u našoj zemlji, koja je podrazumevala kao preduslov za dobrog igrača stabilnu ličnost, poštenje, srčanost i inteligenciju.
Iz današnjeg ugla gledanja na srpsku košarku, nešto poput epskog junaka...
Lik koji se, po svoj prilici, nagledao pornića u mladosti pa sada, po uzoru na njih, "rezira" spotove
Dejan: Znači, o cemu govori tvoja pesma? Pevaljka br. 1: Pa, u njoj se govori o devojci koja ostavlja momka iako ga voli. Dejan: Odlično, znači snimaćemo te kako se gola kupaš u bazenu.
Dejan: Jao, draga, znaš kakvu ideju imam za spot za tvoju novu pesmu. Pevaljka br. 2: Jao, je l' za onu koja govori o životu i potrebama sponzoruše? Dejan: Da, da, na nju mislim. Kupaćeš se u kadi.
Pevaljka br. 3: Deki, uradi mi spot za pesmu. Znaš onu koja govori o toma da su muškarci govna? Dejan: Pa naravno. Slušaj, za tu pesmu pun pogodak bi bio da se kupaš gola u bazenu. Asistent: Deki, to smo već imali. Dejan: A, da. Nema veze onda budi u kadi. Asistent: I to smo imali. Dejan: Hm, ma nema veze, onda samo budi gola. Pevaljka br. 3: Pa znala sam da ceš samo ti znati da pogodiš suštinu moje pesme.
TV voditelj koji je u svojoj (bogatoj) karijeri pohodio mnoge televizije zemlje nam Srbije. Pink,BK,RTS, a u novije vreme vidimo ga i na FOX tv. Bez obzira na njegove angažmane, teško je setiti se neke njegove gledane emisije, čak šta više dosta puta je bio inicijator promene tv kanala pri svom pojavljivanju na istom. Školski primer voditelja koji je nenadmašan u tome da bude neinteresantan i sa smislom za humor koji je bolje da ne upražnjava.
Posljednji izdanak jugoslovenske, srpsko-crnogorske i srpske škole košarke zasnovan na inteligenciji i dobrom baratanju sa loptom. Čovjek koji je igrao šah na košarkaškim terenima širom Evrope. Najsporiji igrač sa najbržim driblingom. Čovjek zbog kojeg je nastala izreka :“Kad ne znaš šta ćeš sa loptom daj je Bodirogi.“
Čovjek koji je u stanju da ti pogodi svoju prvu trojku u finalu turnira za pobjedu ili eventualno za neki produžetak. Slobodno bacanje je mogao promašiti jedino na Bogojavljenje, i to ako se nebesa otvore pa se njegov protivnik tad pomoli Bogu. U trećoj četvrtini od 20 peona 15 je njegovih. Srce, inteligencija i vještina, ma kako to danas izgledalo nemoguće, sve u jednom. Razdjeljak sa desne strane, tromost, besprekorno umiljata faca odavala je utisak štrebera zalutalog u mušku igru pod obručevima. Sve dok se ne izađe na teren. Onda vidiš da nije štreber, jer teško da štreber može postati doktor nauke kakva je košarka. Sve što je radio izgledalo je izuzetno jednostavno, potezi koji se vide na svakom terenu za basket izvedeni u pravom trenutku, protiv najvećih zvijezda evrposke i svjetske košarke. Pošalje NBA zvijezdu po ćevape, podigne palac i kaže :“ Mali, dobra ti je stara.“ Čak i glavni arhivator Čvarkov Đorđe je od njega preuzeo čuvenu rečenicu kojom je on ispraćao svoje protivnike :“Pozdravite mamu vašu.“ Gospodar igre jedan na jedan.
Danas je idol generacije Novak Đoković, svaka curica, curetak i cura vlaži za njim. Ali pitajte vaše mame... Svaka domaćica bi dala ćerku Bodirogi prije nego njemu, džaba milioni, teniski turnir, obilaženje svijeta... Veći šmeker je veći šmeker. U očima naših mama Bodiroga je jedini izbor za zeta,lijep, pametan ( ima razdjeljak sa strane, uredno podšišan), visok dakle zgodan, umjeren, ne puši ne pije, ima srce ko Rusiju veliko. Najbolji ortak mu Vanja Grbić (i dalje u očima mama), a od njih dvojice nema dalje.
Oni koji danas igraju košarku trebalo bi da uče na njegovom primjeru. Ne treba ti odraz od 123 centa, snaga, mišići, brzina i ostalo za pobjedu, košarka je i dalje misaona igra a lopta će uvijek biti makar malo brža od igrača, pa je suština i dalje u pravljenju viška.
Umjesto u teretani naši klinci neka vrijeme provode na terenu sa loptom u rukama, da ne bacaju šajte na koš, i da misle o igri košarke umjesto o tome kao da izbace 200 kila iz benča. Mislite o igri zbog trenera da im se u opis posla ne dodaje pridjev „sizifov“. Mislite zbog onih koji sjede ispred televizora i koji će vas dočekati ispred Skupštine.
Mislite o čovjeku koji je nosio broj četiri a igrao za čistu peticu.
za godinu-dve bude nuklearni rat. sledećih 10 godina svi živimo po skloništima.polako otvaraju skloništa.na planeti ostalo toliko pametnih ljudi i infrastrukture da se može slati nekakav televizijski signal koji poziva preživele da se nađu i otpočnu novi život. e između tih poruka će ići emisija koju će voditi mega deki.
Skupe reklame koje prave neke šatro ozbiljne marketinške agencije. Karakteristične po jarkim bojama, pejzažima i nekom cool muzikom ali su sve na isti fazon i uglavnom uopšte nemaju veze sa proizvodom koji reklamiraju. Agencije vole i da se potpišu na kraju pisanim kitinjastim slovima. Reklame tog tipa su me podsetile na spotove Dejana Milićevića, režiserskog "maga" za spotove, čiji spotovi su bili takođe u fazonu jarke boje, sve ispeglano i naravno nemaju nikakve veze sa pesmom.
Muzika: Louis Armstrong - Wonderful World
Pomorandža sa koje kaplje jedna kap vode. Nebo sa samo jednim belim oblačkom. Dete koje se kikoće i trči po polju sa neutralno obučenim ocem koji pušta zmaja jarko crvene boje. Devojka sa žutim šalom stoji ispred nekog praznog kafića koji podseća na neki Pariski kafić i gleda u levu stranu dok joj se malo viori šal. Mala maca koja se igra sa klupkom u dnevnoj sobi. Zumirani pupoljak, koji se brzo pretvara u prelepi cvet. Majka koja drži bebu u naručju i lagano je ljulja baš kad je deo pesme u kojoj Louis Armstrong govori "Oooooh Yeeeeeeah".
Ovaj poznati doktor je od malena stremio jednom cilju: kako pomoći ljudima, otpadnicima od medicine i društva. Filantrop na neke vapaje nije ostao nem, pa je rešio, da par slučajeva uzme kao eksperimentalni deo, koje prati knjigu- "Sve ptice mogu da polete, ukoliko je nagrada odgovarajuća". Taj bestseler za 2007/08 godinu je osvojio mnogobrojna priznanja, u sekciji "pomoć i samopomoć".
Scena: poslednji čas u doktorovoj klinici, gde on očekuje da vidi pobedu, svog dugogodišnjeg truda. Soba, dužine 12m, na kraju sobe ogromni prozori, zatamnjeni roletnama. U sobi je graja dečjih glasova, koji se polako utišavaju, jer je doktor pomalo nervozan, što svi nisu na okupu.
- "Počinjemo. Koga nema, neka ide gde mu je bolje. Uzmite svi svoje štake i polako se skupite oko mog stola. (gleda dvojezaljubljenih, koji se drže za ruke): Vas dvoje, šta radite?"
- "Ništa, malo se kurčimo. hihiihi", odgovaraju kao da su jedno.
Doktor ne zamera, sviđaju mu je, jer su se upoznali na njegovoj klinici, što je dobra preporuka za nove klince. Hm, kad je malo bolje razmislio, mogao bi i da proširi delatnost, zašto da ne? Mentalna beleška, za kasnije.
- "Đe ste pičke? Izvin'te na kašnjenju.", ulazi slatka curica, vitlajujući svojom štakom.
Doktor se uhvati rukama za glavu, više da sakrije osmeh: " Ulazi i ti, nesrećo. Ima li neko da se boji, pa želi da odustane?"
- "Evo, ja neću više. Mislim da ste Vi običan šarlatan, moji su mi tako rekli. A, moji nikad ne lažu. Doviđenja" , kulturno je otpozdravio jedan pacijent i demonstrativno izašao.
- "Nema problema. A vas dvoje? Ti mali, samo se udvaraš. Vidiš da se devojka smorila. Ok, sad želim da svi spustite svoje štake na pod i krenete prema prozoru. Takva je bila vežba, a dogovor još stoji: ko stigne do prozora, dozvoliću mu da podigne roletne, i vidi šta se krije iza nih! Krećite."
Družina je poslušno krenula ka prozoru. Verovali su svom doktoru, jer je i on verovao u njih. Dobro, bar u neke.
Dobro je bilo. Svi su stigli do prozora. Ćutali su u iščekivanju. Doktor je spektakularno podigao roletnu, ni jednog trenutka ne skidajući pogled sa njihovih lica.
: pa ... : to ... : je ... : groblje!!!
Čuo se skoro, jednoglasan uzvik, pun razočarenja.
- " Da, to je groblje. Vaša nada, nekad, a sada vaš strah. Nadam se da vam je jasno: sve vreme, vi želite da dođete do prozora. I kad ste stigli, nije vam dovoljno. Ne razumete da ste dovde došli, tako što ste napredovali, korak po korak. Ne može se odmah, do prozora."
- "Kako je ovo mudrooo", oduševljeno su povikali. "Pa vi niste samo doktor, vi ste više, neki sensei!", ironično dodade "najmlađi" od njih. Ostali, prevrnuše očima.
- "Ja ne mogu više ovako. Suviše sam se trudio a nagrada uopšte nije izuzetna." reče jedan dečak, tužnog lica. " Napuštam vas sve, mislim da ću najzad biti slobodan."
Kada je taj tužni dečak zatvorio vrata za sobom i otišao u svoj hipster raj, svi ostali u sobi su, tek tada, osetili isto.
A:Gde si brate šta ima, nisam te video mesecima?Kad ćemo na fudbal? B:Ništa posebno, upravo sam se vratio sa piknika, a počeo sam da igram kriket. A:Auuu, koj si Dejan Cukić!
Poslednji gospodin u igri pod koševima.Dok je igrao po Italiji bio je "WHITE MAGIC", u Atini poznat kao "MR. MVP", za Katalonce "EL KAMPO".Za nas u Srbiji bio je BOG.
Ne znam da li se zamerio nekom iz Fudbalskog Saveza ili pak zato što ne može da izgovori R, uglavnom velika je šteta što ga niko nije zvao da igra za reprezentaciju. Jedno je sigurno, čovek je KRALJ. Otišao je u Brazil - zemlju koja je najviše puta osvajala Svetsko prvenstvo i dala najbolje igrače koje istorija pamti, da ih uči kako se igra fudbal.
Covek u cijoj su prvoj emisiji djuskale Ziljave picke i pustali Upasani hitovi velikana poput Sha Ile, Funky G-a, Djoganija, Beat Street-a i td. Cesto bi nas ti velikani obradovali i svojim licnim prisustvom u programu i otpevali nesto na plejbek. Kasnije, stvoren je hipermasovni termin "uzivo na plejbek" kojim se dice mnogi idioti, pevaci i pametne ziljave voditeljke.
"Dragi Deki,
Pisem ti ovo pismo u nadi da nece da zavrsi u kanti za smece. Ja imam 15 godina i mnogo sam ziljava..."
Dejan Govedarica je bivši fudbalski reprezentativac Jugoslavije, nastupao je za nacionalni tim od sredine devedesetih godina do početka ovog milenijama. Nije imao bogatu inostranu karijeru, nastupao je za osrednje holandske klubove. No, ono po čemu će Govedarica ostati upamćen za vek i vekova jeste to da je pri povratku u srpski klupski fudbal došao u Vojvodinu, klub je bio u krzi i igračima nisu isplaćivane zarade, da bi pomogao svojim izgladnelim saigračima, Govedarica je na oproštaju od aktivnog igranja fudbala svojim saigračima kupio krmka od 200 kila jer su bile istrošene zalihe hrane u sportskom centru Vujadin Boškov. Toliko je omiljen da su mu Neki Paori namenili pesmu,i postoji nalog na Vukajliji sa njegovim prezimenom.
Voditelj kviza koji sudeci po njegovom ponasanju zna svako pitanje...
PITANJE: KOLIKO KILOGRAMA KAFE SE DNEVNO POTROSI U KINI?????????????
TAKMICAR: (u sebi) WTF
VODITELJ: pa nije valjda da se kod tog pitanja mucite...... pa evo da vam pomognem: znaci svaki kinez u bloku 70 da popije po 2 solje dnevno pomnozite to sa.......... zao mi je vreme je isteklo..
Sve čekam kad će Djoša da se spoji sa njim( na bilo koji način, nadam se retro-analno) i da naprave ULTRA-MEGA SUPER-DEKIDJOŠOIDA!!! Da se konačno nastave već jednom ti moćni rendžeri...
Čovek koji protivnicima, saigračima i publici ubije želju za košarkom svojim poenima. Prosek mu je bio desetak po utakmici, uz 7-8 skokova. Protivnike je psihički uništavao tako što je SVAKI jebeni poen davao lagano, kao na zagrejavanju. I dok se drugi ševaju, muče, prave rolinge, igraju zonu, Tomašević čeka ispod koša i lepi banane, ili hvata loptu ispod koša i šutira obema rukama. Zicere ne maši, slobodnjake da, verovatno što je u njegovoj ruci košarkaška lopta kao u mojoj rukometaška.
Đorđević do Divca, Divac pravi roling, povratna do Đorđevića koji pravi brzu promenu iza leđa... Đorđević, Đorđević... Promašaj, ali TOMAŠEVIĆ IZ ODBOJKE!!! _____________ Crnci se krste, trener im u uglu jede bajatu kiflu i plače, a Tomašević osluškuje aplauz....
Jedini čovek kome prija što je u senci svog burazera. Za to ne postoji objašnjivi razlog, isti broj hitova imaju, istu medijsku popularnost ali kao po pravilu sinonim za slepu osobu je Saša Matić, niko ne spominje Dekija. Mislim da Deki sve to posmatra sa velikim zadovoljstvom
Iritirajuća spodoba čiji je cilj izmišljanje sve glupljih kvizova i vođenje istih. Nekada je vodio neku brljotinu od emisije na Pinku a sada računa da narod pati od kolektivne amnezije i pravi se normalan. Još uvek nije smislio najgluplji kviz na svetu ali je na odličnom putu.
- I evo nas u šurnjaestoj rundi! Gospođa Scevola- Bakić je na dobrom putu da osvoji pun džak para! Da, dobro ste čuli, zapanjujuća suma! Gospođo Scevola- Bakić, možemo li dalje?
- Naravno Dejane.
- Iliti što bi rekao pokojni Pavle Vujisić- vozi Miško, hehehehehe... Znate, onaj film? Malo humora... Hmmm, dakle, došli smo do igre kazahtanska vrteška. Zavisno od toga kakav odgovor da, naša takmičarka će završiti u prostoriji sa novcem ili u... Bazenu sa izmetom makedonskog jazavca! Spremni?
- Da.
- Pitanje glasi: 'poputanjče' je staroslovenski naziv za... Šta, Artemida?
- To je bar lako- za najmlađe dete u porodici!
- Jeste li sigurni?
- Sto posto!
- Iiiiiiiiiiiiiii Artemida ide u sobu sa..... U sobu sa izmetom! Prijatna večer, Artemida! Eto šta učiniše žurba i trema ženi, a bila je na korak do novca! Kazahtanska vrteška narode, napomenuo sam hiljadu puta- potrebno je dati netačan odgovor! Igra je veoma teška i potrebna je koncentracija, lično sam je osmislio... Ali, šta da se radi........... A sledeći takmičar nam dolazi iz Čokešine...
Čovek koji tvrdi da sve zna, za njega nema nepoznate oblasti iz društva, istorije, politike, muzike, geografije, arheologije, astronomije, nuklearne fizike, prerade mlečnih proizvoda...itd. Veoma je pametan, inteligentan, pričljiv, ubedljiv i hrabar čovek. Poznat je po svojim mnogobrojnim knjigama u kojima razbija sve teorije zavere, međutim ne preporučuje se da ih čitaju psihički osetljive osobe. Mogu da uzrokuju neurozu a ređe šizofreniju ili amneziju. Tako da se jos razmatra u ministarstvu zdravalja da li da se prodaju uz recept isključivo ili uz nadzor neuropsihijatra. Za njega su svi tajni agenti, obaveštajci, kontraobaveštajci ili hazari. Sam je priznao da je mason i templar, e sad ko hoće da mu veruje neka veruje, ko neće ne mora. Ako vas izbace iz Jehovinih svedoka, ovaj čovek vam je sigurna zamena za njih.
Voditeljka: Dobro jutro poštovani gledaoci, vi gledate emisiju ''Između dva požara'' na Južna Mačva live TV u novom terminu u 3 i 34 ujutru. Sa nama je naš stari gost, gospodin Dejan Lučić. Možete li nam reći nešto o vašoj novoj knjizi ''Tajna Kineskog zida''?
Lučić: Naravno, ova knjiga predstavlja moj vrhunac u karijeri. Vidite, ja sam uspeo da odgonetnem zašto su Kinezi gradili taj zid baš na tom mestu i uz taj meridijan koji zapravo predstavlja obeležje jezuitskog ogranka Malteških vitezova koji su se u Kinu infiltrirali jos dok je Kineski car, poreklom hazar, ratovao sa Mongolima koji su ogranak tajnog društva Japana. Možete primetiti ove zidove po Beogradu, to nije ni malo slučajno što njihov stepen zakrivljenosti je sličan kineskom zidu, jer Kineski obaveštajci su ušli u naš sistem kako bi preokrenuli istoriju koja govori da su Kinezi zapravo poreklom Srbi. Naravno to ne bi mogli sami bez cia-e koja je poslala ogranak masonskih tajnih agenata da kao slobodni zidari učestvuju u gradnji tih zidova. Zanimljivo je da kada se sabere broj cigala na svakom drugom metru, dobija se broj 13, to nije ni malo slučajnoo, jer kad se 13 pomnoži sa 2 dobije se 26, stari hazarski broj. E vidite, tu postoji još nešto...
Voditeljka: Izvinite, apsolutno se slažem sa vama ali imamo direktno uključenje u emisiju, imamo gledaoca na vezi, halooo... halooo.... da li nas cujete? Halooo....
Naziv sa osobu koja svuda zabija svoj nos. Svuda ga ima i u sve se meša. Voditelj humorističkog talk show programa na nezavisno-partiskoj TV stanici. U slobodno vreme blizak prijatelj na ispijanju kafa sa "uticajnim ljudima u zemlji". Bavi se na crno i sportskim menadžerisanjem. Čas topao, čas hladan. Kao jedna od glavnih osobina mu je samo-kontradiktornost! Ne koristi internet. Ali zato ako mu date Vaš broj mobilnog telefona (a još ste zajedno popili i kafu), zvaće Vas i u sred noći, te tako pomalo podsećajući na Jim Carreyija u filmu "Cable Guy".
Juče: - Džaja je legenda, Čović je najgori! Danas: - Džaja je nula, Čović je car! Sutra: Zavisi sa kojom "uticajnom osobom" se sastane na novom ispijanju kafe.
Košarkaš koji se retko zadržavao u klubu duže od dve sezone, ali bi kod svih navijača izazvao ista osećanja, divljenje i poštovanje zbog borbenosti. Kada ga pogledaš, nisi oduševljen, igra na krilnom centru a ima jedva 200 cm. Šut spolja je imao, ali na dva meča po sezoni, kad ga počne sere. Kad krene na ulaz moliš se da se ne saplete. Ali bar njegovi saigrači nisu morali da se brinu kad dodje do sranja jer bi uvek bio prvi u guzvi. Medjutim kad pogledaš malo bolje visok 200 cm, a ima skoro 10 skokova po utakmici, nije sve u visini, na ulaz se sapliće ali ga ne maši, a sezonu završi sa 30 % za tri poena, što i nije tako loše za krilnog centra. Sve u svemu, bio je to igrač koji je uspevao da smiri dugajlije od 220, zicere nije mašio, a što se tiče požrtvovanja, nije žalio sebe, a protivnike još manje.
- Brate, vidi da ti kažem... To tako neće moći gospodine. Imaš 32 godine, 244 dana i 17 sati života, a nemaš dana radnog staža. Ti treba da se zaposliš, da radiš nešto. Treba da se oženiš, središ... - E, Anđus, mani se mog života, munjevito pređi na tenis, zaštićene životinjske vrste na Grenlandu, kvalitet vode iz slavine u Zrenjaninu, s kim je Džaja pio kafu kad je izašao iz bajboka... Preskoči mene, došao sam da popijem pivo s drugarima.
To je ona osoba iz odeljenja kome su svi lupali macole za dobro jutro,služio je kao stativa na fudbalu a devojčicama kao stub za lastiš.Kasnije u srednjoj to je onaj lik koji uvek pita "Zašto da bežimo?" ili "Kako niste stigli da naučite za vikend?",ljubitelj latinke,srpkinje,hemičarke i svih baba pred klimaksom koje u njemu vide savršeno dete,šablon za zeta (Jer jebaga niko nije savršen kao naš dragi Deki).Na maturu dolazi sa razrednom.Na faksu 9,8 daje sve u roku,studentski život se svodi na menza-faks-čitaonica.Lik koga se ne bi setili čak ni na dve godine mature,oženjen (retki slučajevi) živi na periferiji,jebe sredom (retki slučajevi).U suprotnom i dalje živi u kraju sa ćalom i kevom.Živi u ubeđenju da je uspeo u životu,da je ignorisanje stvar prošlosti.Ali u stvarnosti niko ga ne jebe ali on i dalje živi ubeđen da je faca i da je konačno primeđen.Imenik u telefonu mu se svodi na mamu,tatu,kućnu dostavu.Jednostavno totalno nebitan lik.
-Gde si brate nema te ko kurca na tv 1000? Nego ne veruj,bate znaš koga vidim na TV,batee Aca 5/2 u BG hronici priča o poljoprivredi,ozonskim rupama,globalizaciji jebem ga.
-Lepo bate,samo reci koji Aca?
-Ma Aca brateee,Aca išao sa nama u osnovnu i srednju,Aca pajser!
-Daaa,Acaaa???
-ŠKK,ne kenjaj ne znaš ga a drkali smo mu na kevu celu osnovnu,sad bre Šef u maksiju znaš da je obećao posao pička.
-A Acaaa,tako reci baate.Ma Dejan Pantelić brate ceo život,puca mi bre za njega.Nego daj pivo dodmorimo jebo te Aca pajser i njegova milfača