
Ултралатив придева "добар". Истовремено и ултралатив придева "лош". Једноставно, кад је нешто "убер екстремно", то је онда криминал.
-Матори, ш'о сам уз'о гиље, 'талијанке, тријес' сомa динкића, криминал како су добре!
----------------------------------------------------------------------
-Тебрекс, како онај Ђуле ван Гог лоше пева, вришти к'о да жени брата! Криминал!
Najorganizovanija privredna grana u nas. Intrigantno isprepletana sa politikom, sportom, industrijama cementa i šećera, sa ostatkom privrede, pa i verovatno blisko povezan sa ovim sajtom, sa mnom, možda i sa Vama?
Kad bi uništili organizovani kriminal, u ovoj zemlji više ništa ne bi radilo . .
Ma papiri tih kola su cisti ko da su oprani u ves masini!
Društveno zlo, sveprisutna pojava. Postupci pojedinca ili grupe ljudi koji su protivni zakonu, a u cilju sticanja dobiti. Sam zakon definiše država, koja ga i sprovodi u sudovima gde se određuje kazna kriminalcima. Sam zakon je baziran na pravdi, ali često se dolazi do nedoumica jer moralni zakon nije baš 100% prisutan u sudnici.
Na sam kriminal se kod nas gleda dosta labavo, toliko da mnogi u tome ne vide ništa loše. Zakon i nije baš isti za sve, neki su jednakiji pred njim, a za neke i ne važi. Čak ide dotle da mnogi smatraju kriminalni posao robinhudovskim imajući u vidu kako nas država tretira. Način života, posao k'o i svaki drugi, samo su neka od shvatanja zbog kojih tonemo sve dublje u nešto što ne miriše lepo.
- Dobar dan. Eto i mene.
- Dobar dan. Pričaj mi o sebi.
- Ima puno toga. Ceo život sam radio kao konj. Pošteno. Onda firma pukla, privatizovana pa zatvorena. Mi radnici na ulicu. Našao posao kod privatnika koji me tretirao kao roba za 200 evra mesečno. Žena, dete i ja nismo mogli da preživimo, para nigde, za sve smo trpeli, stalno se svađali. I ja jednom uhvatim sebe kako više ne osuđujem i ne krivim kriminalce kao pre što sam. Poznavao sam par njih i oni me ubace u posao. Prvo nešto sitno, pa kako sam sticao poverenje, napredovao sam.
- Šta si sve radio?
- Prvo malo prodavao drogu, zatim prešao na krupnije: oružane pljačke, uterivanje dugova... Sad sam imao para, ali kad žena čula čime se bavim, ostavila me.
- Kako si se osećao?
- Odvratno. Ali kako drugačije da nešto steknem? Teška srca sam lomio ljudima ruke i noge, mada malo lakše otkako je onaj potegao pištolj na mene. U nekima od njih sam prepoznao i sebe od pre par godina. Tada sam i sebe omrzao. Šta sam sve radio i izgubio, a samo sam hteo malo da živim k'o čovek.
- Da li si odgovarao ranije nekome za sve to?
- Da, uhapsili me, osudili jer sam kriminalac i bio malo na robiji. Tamo još njih upoznao iz moje branše i kad izašao, 'ajde Jovo na novo. Drugim poslom više nisam znao ni da se bavim. I eto sada, ne znam ni šta me snašlo ni kako, ali eto me kod Vas. I šta će sa mnom biti?
- Uh, teško je reći. Vidi se da nisi loš čovek, ali si radio loše stvari. Olakšavajuće okolnosti su te što si morao to da radiš, kajao si se i živeo si u Srbiji. Ja bih konačnu odluku prepustio svom Šefu, ali da sam na tvom mestu, ne bih preterano brinuo. Sedi tamo i sačekaj.
- Da li će brzo pasti odluka?
- A gde se žuriš? Imamo vremena koliko hoćeš, ono ovde nije ni bitno.
- Hvala, Sveti Petre.
- Ništa, sinko. Odmori se od svog kriminala koji si počinio i koji ti je počinjen. Sada možeš. Inače, snajper je bio u pitanju.
- Ah, pretpostavio sam, čim ne znam ni šta me strefilo.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.