Dadoh dva dinara, prevarih se grdno, mislio sam srati a samo sam prd'no.
Tin Ujević
Nestrpljivi aplauz mase pred nečiji nastup koji te iscima da pomisliš da počinje, kad ono jok.
To je onaj lažni osjećaj koji svi mrzimo,koji vas tjera u WC a tamo vas čeka razočarenje jer iz vas nije uspjelo ništa da izađe.
Toalet ti izgleda daleko. WC šolja još dalje. Tek što si progutao prvi gutljaj jutarnje kafe, urlaš i isteruješ ženu i decu iz WC-a i hodnika koji vodi ka njemu, trciš poput Foresta Gampa, sedaš na presto, ali - ništa. Samo jedan golub laganim letom odleti ka ventilacionom otvoru.
Kada u autobus uđe radnik "Gradske čistoće".
-U evo je kontrola jbg, poništavaj kartu brže! ...(klik)... E jebiga, ovo komunalac, koj sam moj poništavao kartu...
To je jedna veoma delikatna situacija , kada vas u sred dobre žurke toliko otkine stomak da vam suѕe same poteku i dok trčite do najbližeg WC-a prosto se opraštate sa svojom rodbinom ... kada konačno stignete do cilja (potrebna je millisekunda za skidanje) tada se samo jedno kaže Bože pomozi , i umesto da se istovarite onako žestoko vi samo izbacite veliku bučnu toksičnu gasnu bombu od koje pločice odpadaju.
tip1: brt eto me za min...
tip2: (gleda zbunjeno)
............ posle nekog vremena ........
tip2: alo bre ostavljaš me da sam pijem ovde!
tip1: ćuti čoveče lažna uzbuna bila
tip2: pa dobro si onda prošao
tip1: ma odlično još kada sam video da nema papira ni vode pao mi kamen sa srca.
Kad zvučnici na kompjuteru "polude" a nikome u prostoriji ne zvoni mobitel.