ljubav
...kada ste spremni da joj pokažete put do kraja duge, a do početka snova, kada u mislima i na javi šetate lučevima i baštama Semiramidinih vrtova... kada u svojoj glavi iznad arhitrava stuba klešete najljepši izričaj triglifa i metopa- samo za nju... kada ona kakva god bila, za vas je savršenstvo bez mane, neodvojivi dio života, plazma devojka u vašem naručiju...
Botičelijeva Venera i Mars u trenutku kada ste sa njom izgledaju kao samo smio pokušaj dočaravanja nedokučivog, zvijezde sa Lunom su toliko blizu vas da ponekad to zna da zastraši... kada pravite na stotine greškica, kada svjesno činite gluposti...osjećaj leptirića u stomaku je čista laž tada, leptiriće ne osjećate, osjećate vatru u umu, mozgu,stomaku, po cijelom tijelu, kada će vas ona njegovati kada imate najtežu najopakiju bolest, kao i vi nju, kada ste gladni a nećete da jedete, samo da još par sekundi gledate u nesuštasveno joj lice, pomilujete mekane joj obraze, poljubite slatke joj usne...kada više ne postavljate pitanja o smislu života...
Što reče Bil Periš:"pomnožite to sa beskonačno pa saberite sa univerzumom, dodajte na to vječnost i još niste ni blizu odgovora"...
