Mađija

Nadimak rezervisan samo za najveće heroje blokova i prigradskih sokaka.
Za one koji ne biraju ni vrijeme ni mjesto da demonstriraju svoju mudovišnost, već na neki način predstavljaju otjelotvorenje te plemenite vještine.
To su tihi čuvari balansa u univerzumu ispunjenom mentolima i propalim abortusima i legende igre koju mi smrtnici nazivamo život.

Mečka S klase staje pored dvije milfare. Vozač polako otvara prozor i presjeca ih svojim pogledom hladnim kao mljeveno meso u babinom zamrzivaču dok okolnim pubertetlijama kroz glavu prolazi muzika iz vintage pornića

A: Dobro veče, dame. Žao mi je što vas ovako zaustavljam ali nemam mnogo vremena... Dužnost zove. Zato čujte dobro šta ću vam sada reći. Želim da raširite vijest po svim okolnim blokovima. Želim da svi znaju da opet hodam istim ulicama kojima sam hodao kad sam bio u godinama onih mladića koji sada pokušavaju provaliti kakav donji veš vas dvije nosite. Želim da svi znaju da se Mile vratio u kraj. (polako podiže staklo i u sekund prije nego se isto zatvori dodaje) Lijep pozdrav. (odlazi)
...
B: K... Ko je... Ovaj gospodin?
C: Draga, mislim da smo upravo imale čast razgovarati sa Miletom Mađijom. Za sve ove godine se nije nimalo promijenio.