Veoma opasni insekti za svačije mentalno zdravlje jer kada mušice uđu u glavu čovek postane mušičav, ili još bolje rečeno nakrivo nasađen.
Sve mu smeta i nervira se za svaku pa i najmanju sitnicu.
Zanimljivo je i to što jedna te ista mušica može da uđe u nebrojano mnogo glava odjednom.
Za razliku od domaćih kućnih muva, mušice ne može niko ubiti jer su nevidljivije od stelt bombardera, a i više štete nanose od njih.
Beskonačno na šestu generacija unazad ovi sjebani insekti se sabijaju od govana. Otac ove koja bleji ispod mog muhotuca, Sandre, jeo je govna.
Njegov otac jeo je govna. Pogađaš: i njegov otac jeo je govna? Beng! Pogodak.
Geni od govana.
Govnjiva krv.
Život u govnima.
Svetozar. Zamalo Toza. Zamalo! Da mi otac nije jebeno govno, da mi deda nije bio jebeno govno, zvali bi me Toza. A ovako, ja sam Mušica. Svetozar Đukić Mušica!
Neko bi putovanje po vremenu iskoristio da stavi svoju sliku u Titovu dnevnu, tik pored nje ikonu i svijeću; ili recimo Ana... Ana bi udarala po Vinjaku sa Petrom Kraljem dok joj ovaj recituje... a ja... ja bi pokušao da izvedem svog dedu na pravi put. Na put bez kompenzacija. Na put sa čistim računima. Na put bez plasiranja laži dok te gleda kroz oči. Na put koji će nekada moja djeca gaziti, ne ovaj prašnjavi, makadamski put, ne, već neki drugi, gdje im sa tribina neće skandirati prdežima i gađati ih paradajzom i glavicama ubuđalog kupusa.
