Nindža kornjače

Jedan od najboljih crtanih serija iz devedesetih. Mada kao i uvijek sve što je valjalo moralo se usrati kad tad (pogledajte današnje kornjače). Da se vratimo na stare kronjačetine. Pored toga što su bili omiljeni crtać bili su klincima omiljena igra. U zavisnosti kakav je ko imao "položaj" u ulici određivalo se ko će biti koji junak.
Leonardo - je uvijek bio glavna faca u ulici, najsposobniji, niko se nije smio kačiti sa njim iako nije bio najjači. Trebe su se ložile na njega, uvijek je on bio "kapiten" u svim mogućim igrama, nikad nije žmurio (uvjek ga zadnjeg nađu), nikad nije bio golman, u riziku niko njega nije htio napadati itd. Usto bio je buržuj pa je jedini on mogao priuštiti sebi dve mačurine.
Mikelanđelo - je bio najbolji half od Leonarda, najveći zajebant, nikoga nije poštovao (osim Leonarda naravno), jednostavno bolio ga je kurac za sve. Uvijek je bio u sjeni svog alfa drugara. Kad je Leonardu bio zabranjen izlazak on je ostajao u kući jer bez njega je bio niko i ništa.
Rafaelo - on je bio nesrazmjerno veliko djete, bio je jači i od 5 godina starijih likova u ulici, ali bio je veoma povučen i vjerna sluga Leu kralju uličnog univerzuma. Najkorisniji je bio kad je družina išla napadati Sjekača, Kranga, Bibopa, Rokstedija i one nebitne nindže iz susjedne ulice.
Donatelo - u ovom slučaju je bio najnepotrebniji lik u družini. Nije bio najpametniji kako crtać kaže, bio je tu samo zbog toga što je živio u kući lijevo od Mikela, jer su njihove majke najbolje prijateljice, pa je Mikel po naređenju više sile morao da ubaci uljeza u družinu nakon višečasovnog pregovaranja sa ostalim jaranima.
Sjekač - je živio u kući desno od Mikela. Njih dvojica su prije bili najbolji halfovi, on je trebao biti Donatelo i bio je spreman trpiti svakojaka strana od Lea buržujčine, ali međutim zbog gore navedene situacije nije mogao biti primljen u ligu izuzetnih džentlmena. Užasnut tom činjenicom pridružio se negativcima iz pomenute ulice i zajedno sa Krangom spremao užasnu osvetu.