
Mada pravi umetnici uspevaju da na sintisajzeru izvedu vrlo složene numere, na ovom instrumentu je ostvarljivo, bez mnogo veštine i znanja, komponovati takozvanu ,,pirinač muziku''. Možete je prepoznati po sitnim taktovima koji jurišaju na vaše sive ćelije ostavljajući za sobom pustoš. Promene ritma u okviru kompozicije su jako česte, što doprinosi opštem stanju opijenosti organizma. U ovakvim biserima možete uživati na raznim svadbama koje traju do kasno u noć, u okviru narodnih numera, kao pratnju prepoznatljivog tarzanskog glasa (vredi pomenuti da je vrlo često teško, ponekad i nemoguće, utvrditi da li je izvor tih neprijatnih vibracija vazduha, čije se trajanje graniči sa neverovatnim, osoba muškog ili ženskog pola). Ekstravagantni umetnici, pobornici ovog žanra, neretko sviraju jednom rukom, a pošto im tako dobro ide, nude se da, s vremena na vreme, odmene: pevača, bubnjara, kolegu koji svira na drugom sintisajzeru, harmonikaša... Kako je sve krenulo, ovo je verovatno muzika budućnosti, a njeni izvođači će biti veličani kao genijalci koji su bili daleko ispred svog vremena.
Tt rt Ttt ttrt ttrt TT
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.