Lokomotiva iz serije JŽ 444 tipa Bo-Bo.
Postoje još Marijana, Brižit, Samanta i Brena.
Lokomotiva iz serije JŽ 444 tipa Bo-Bo.
Postoje još Marijana, Brižit, Samanta i Brena.
Konverzacija ili dopisivanje koji se jako sporo odvijaju, uglavnom danima, pa i nedeljama, a sve to na teme koje ne iziskuju više od pola sata razgovora.
Budi jasne aluzije na veoma spor način međusobne komunikacije hodajućeg drveća (entova) iz "Gospodara Prstenova".
SMS
Ponedeljak
11:00
Peđa: Gde si mala, sto godina ni glasa od tebe. Šta mi radiš?
22:25
Marijana: Chiji je to broj?
Utorak
00:03
Peđa: Ma ja sam, Peđa sa faksa.
09:43
Marijana: E, izvini, izbrisao mi se imenik, xixixi, shta ima kod tebe?
12:27
Peđa: Evo, završio očistio najzad godinu, pa te se nešto setih sa predavanja. Kako si provela leto?
Sreda
01:34
Marijana: Pa eto, bila malo na moru, pa se vratila, dala poslednji ispit i sada malo bleja...
11:22
Peđa: Lepo, lepo! Nego, kad ćemo malo da idemo na kafu? Dogovaramo se još od februara...
19:28
Marijana: Pa, moglo bi, shta radish za weekend?
Četvrtak
08:22
Peđa: Moglo bi u nedelju uveče. Šta kažeš?
15:41
Marijana: O, u nedelju sam ceo dan s dechkom.
20:10
Peđa: Pa dobro, subota?
Petak
00:16
Marijana: El shvatash da netjesh jebati?
18:30
Peđa: Ako si zauzeta, nisi oduzeta
Subota
23:23
Peđa: Nije ti stigla prethodna poruka?
Delivery notice: message could not be delivered
Roditi se. Nastati. Biti stvoren.
Planetarno prihvaćeni idiom za svaki vid geneze, bila ona potrebna ili ne.
- Slušaj, ćale, moramo da razgovaramo nešto...
- Kaži, sine...
- Pa, ovaj...ne znam kako to da ti kažem ali...REKLA MI KEVA DA SI JE UDARIO, SAĆU DA TE ODROBIJAM, ALKOSU JEDAN!!
- MA, DA JA NISAM ALKOS NE BI NI TI UGLED'O SVETLOST DANA, PIČKA TI MATERINA NEZAHVALNA!!!
- E, ako je tako...
------------------------------------------------------------------------------------------------
Živana Šaponja-Ilić: "Poštovani gledaoci, izvinjavamo se što prekidamo još jednu epizodu vašeg omiljenog podvodnog junaka, ali u redakciju je upravo pristigla vest da je naša istaknuta spisateljica i dobitnica Noblicine Nagrade za Književnost, Marijana Mateus, potpisala novi ugovor sa izdavačkom kućom "Laguna" zahvaljujući kojem će u narednih dvadeset godina svetlost dana ugledati još najmanje 50 njenih romana o kosi, privatnim avionima i voluminiziranosti uopšte..."
Knjiga koju napiše neki belosvetski klošar, skitnica, boem, kurva, policijski krimi inspektor, stjuardesa, sekretarica predsednika države, bivša žena fudbalera(pa i sam fubaler,vidi sliku) ili ti neki tamo bivši radnik ŽTP-a (Saša Ignjatović je poslednji zabeleženi slučaj), te lektiru, poeziju i ostala dubokoumna dela velikih pisaca i Nobelovaca baci u senku, i postane Bestseler.
2012 god.
Ministar kulture Aleksandar Saša Popović je primio svog bugarskog kolegu Azisa u svoj kabinet. Sastanku je prisustvovao i predsednik Zavoda za udžbenike "Colorpress", gde su uspešno doneli odluku o dodeljivanju nagrade za životno delo Ruški Jakić, Vesni Radusinović i Marijani Mateus, s tim da će počasni građanin Beograda za 2013 godinu biti Milan Kalinić zbog svoje knjige "Svi smo mi Veliki brat".
Biti sposoban ne znači stvoriti nešto. To znači stvoriti nešto pored svih izgleda koji su protiv tebe, pored svih čočkova i pokazatelja da tako nešto ne bi uspeo učiniti na da ceo SNS stane pored tebe.
Lako je kupiti pola kile mesa u mesari Matijević sa punim novčanikom novca i cegerom pri sebi. Hajde ti kupi mesnu prerađevinu u trgovine kineskih proizvoda od termo plastike a kao valutu iskoristi književno delo Marijane Mateus.
Nije sposobnost da sa svoje 4 ruke zaradiš dovoljno količinu novca da otvoriš malu šećeranu. Od akumulacije izdvajaš godinama pa kupiš drugu, veću. I na kraju kupiš treću, najveću. Hajde ti kupi 3 šećerane za 5 maraka.
Misliš da je teško završiti fakultet. Ma kakvi, trebaš samo da 4 godine posvetiš učenju, pisanju seminara, pravljenju puškica. Ako si sposoban nabavi diplomu bez toga, a onda postani predsednik srbije.
Čovek: Dobar dan, zeleo bih da kupim ovu knjigu.
Bibliotekarka: Ovo je biblioteka, mi ne prodajemo knjige. Možete je samo pozajmiti.
Čovek: A sta ako ja pozajmim tu knjigu i izgubim je?
Bibliotekarka: Onda će te morati da platite da se ta knjiga zameni.
Čovek: Dobro. Zeleo bih onda da pozajmim ovu knjigu...
Muškarac koji pri izboru partnerki bira isključivo ovce.
-Vidi ga Mateus, opet se vuče sa ovom ovcom Marjanom.
-Šta ćeš, čovek je Nemački ovčar, to mu je u krvi, a i njoj je...
Literarni pandan Empajer Stejt Bildingu/Beogradu na Vodi. Bombastična latinska sintagma za najveće i, pre svega, najznačajnije delo rendom autora slovne provinijencije a koje mu je svojevremeno donelo slavu i ustanovilo njegovu prepoznatljivost međ' šarenolikom faunom pisaca, književnika i ostalih nuspojava alkoholizma.
Trenutak, međutim, u kome jedan gorepomenuti napiše i izda svoj "opus magnum", najčešće označava i tačku na duži vremena od koje isti posle nikada više neće napisati išta slično, ili dobro. Osim ako, fazon, nije Dostojevski, Kafka ili Šešelj...
● Naša istaknuta spisateljica i profesionalna vulva po vokaciji, Marijana Mateus, potpisivaće u sredu, u 17h, u prostorijama knjižare "Vulkan" u Knez Mihajlovoj ulici, svoj najnoviji roman *Privatni avioni & paučinaste majice* koji je pre nedelju dana objavila izdavačka kuća Laguna. Inače, samo prvog dana nakon što je knjiga puštena u zvaničnu prodaju, verni fanovi Marijaninog pera su je očas posla razgrabili sa polica što je dovoljno govori o tome koliko je knjiga dobra. Ostaje samo da se vidi hoće li najnovije remek-delo jebozovne autorke možda zaseniti i njen, ipak, opus magnum, čuveni Amoaž, koji joj je i doneo internacionalnu slavu i priznanje. Autor ovih redova ne sumnja da će tako i biti...
----------------------------------------------------------------
- ...E, nije nego su Dablinci!
- Ma, da li si ti normalna?!?! Pa, oni ne mogu da se porede ni sa Portretom umetnika u mladosti, kamoli sa Uliksom!!
- Portret umetnika je isuviše prepotentno napisan, a Uliks je larpurlartističko đubre, dakle - Dablinci!
- Hiiiiiii, Uliks đubre, nemoj da te neko čuje, smejaće ti se, pa i ptice na grani znaju da je Džojsov opus magnum upravo roman koji ti tako besramno psu...
- E, ALO, VAS DVOJE! Ae skratite to "flertovanje" i klepite se više konačno, dosadili ste jebeno i Bogu i ljudima, kud sedoh sa vama na kafu, jeb'o me pas da me jeb'o glupi!
3... Čovjek čije su ime klinci izgovarali često i olako koliko i riječ „boem“, kad bi se sa terena preselili u kafane, ne znajući da, i za jedno i za drugo, treba mnogo više rada i odricanja. Još jedan koji se nije uklopio u šampionsku viziju KK Crvena Zvezda, i proglašen netalentovanim. Neki zbog ovakve odluke KK Crvena Zvezda Sudbinu nazivaju kurvom, a neki samo misle da je obična bolest u pitanju. Otišao čovjek u KK Partizan, i objasnio neke stvari. Nema potrebe za statisikom i brojem medalja, trofeja i ostalih kurčeva, niti je potrebna gomila novinara i komentatora koji sline za njegovim potezima, dovoljno je bilo gledati ga da bi se shvatilo koliko je veliki igrač bio. Nažalost, neki su osuđeni da poslije njega kasnije gledaju Markovića, Teodosića...
2...U prvom redu, uloga pleja je da razigarava saigrače i da ne sere previše, a velikog igrača da iskoči kad je najteže i težinom svojih muda prebaci težinu situacije u svoju korist, te izađe kao pobjednik. Sale Nacionale je to radio.
Istanbul, devedesdruga. Partizan – Huventud. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto k'o pasulj. On je to radio tako da se činilo da je samo potrebno izaći na teren i biti šampion. Od NBA zvijezda razlikovalo ga je samo što ima više kose na glavi pa je uskoro i taj problem riješio.
Devedespeta. Ukinute sankcije. Evrposko prvenstvo. Jugoslavija- Litvanija. Finale. Strp'o čovjek 20 i po koševa, trojke 9/12. Drugim riječima, natjerao Litvance da mu se previju preko koljena, skinu gaće i dobiju po guzici.
Poslije OI 1996 i srebrne medalje, otišao u Portland i ubrzo se vratio. Nakon 8 utakmica, skontao je ono što Darko Miličić još uvijek ne konta,i neće ni skontati. Želio ja da igra košarku a ne da sjedi na klupi i bude glupi Evropljanin kojeg će trener ubaciti samo kad treba nekom rame izvaliti u odbrani. Želio je da on bude taj kojeg će svi željeti da zaustave. Nije želio da Sudbinu samo nazove kurvom i odustane i uhvati se prvog šatora pod kojim pjeva Maja Marijana. On je zgrabio Sudbinu, navio je preko stola, pokido košulju, jednu ruku metno na sisu, drugom pokid'o gaće i zabio do jaja.
Cijevi pušaka još se nisu ohladile od krvavog rata, a Jugoslaviju i Hrvatsku Sudbina je natjerala opet da ratuju, srećom, na parketu. Iako smo ratom rekli šta mislimo jedni o drugima, ostao je utisak nedorečenosti koji je trebalo ispoštovati.
Rimac. Tri slobodna. 62-61. Đorđević. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto ko pasulj.
Postao je i svjetski šampion, i trener, i na oproštajnoj utakmici pogodio trojku u posljednjoj sekundi, i mnogo toga još... I ko zna gdje mu kurva Sudbina sprema novu zamku, nije ni bitno, kladim se na njega.
1... Heroj. Ideal kojeg ova balavurdija nije dostojna, a kada to shvate, i počnu da rade k'o u rudniku, onda će od naše košarke da bude nešto.
0...Zvuk sirene. POBJEDA JEBENA!
Ličnosti koje jednom sevnu u javnosti i žele da osvoje i zadrže status medijske zvezde.
"Medijske ličnosti" vremenom požele bogatiji i svestraniji CV i navale da se bave svim i svačim : pišu knjige, kreiraju, rade istraživanja, bave se novinarstvom, spikerišu, izdaju časopise, vegetiraju po rialiti šou programima, predaju po privatnim univerzitetima...
I sve to rade istovremeno!!
Ne prezaju ni od čega, retko šta im je strano, teško da im je išta sveto u životu i znaju sve jer status zvezde "treba osvojiti i zadržati".
"Amoaž" - iskrena knjiga Marijane Mateus ("sevnula" je kao supruga bogatih muškaraca)
«Ukus poroka» - Jasmina Ana (ne znam kako je "sevnula")
Mehanizam kojim sebe možeš da ubediš da ti nešto što želiš u stvari i nije potrebno uglavnom iz razloga što i ne možeš da ga imaš. Savršena zabluda koju podmeće mozak nakon koje se mogu pomiriti želje i stvarnost. Čovek će i dalje biti praznih šaka, ali to nije ni bitno. Cilj je zajebati stvarnost i samog sebe i doći do onog svetlog i katarzičnog: „Da, nisam i nemam, a i koji će mi kurac!“ Jeb’lo te grožđe!
Korisna stvar.
E slušaj, razmišljala sam onako nešto uopšte i shvatila. Ja možda i nisam uspešna, ono, uspešna po merilima... Ma ko uopšte i određuje ta merila? Dobro, to je drugo. Znači, možda nisam uspešna, ali bar imam integritet. Pa da. Kad bolje pogledaš jesu li i te pare uspeh? Nisu. Evo ja na primer već mesec dana gledam onu crnu haljinu u onoj pozerajskoj radnji. Lepa je, a ja, ti znaš, cenim lepe stvari. Al’ je brate skupa! Nemam te pare. A i da imam i da na primer odem da je kupim-opet ne bih. Neću. Da dam toliki novac onoj izdepiliranoj pederčini ne bi li napravio još petnaest kuća u kojima će laditi dupe, dok mu te prnje šije maleni osmogodišnjak i z Bangladeša, koji posle deset sati rada ode svojoj trošnoj kući sa pola dolara u malenoj ruci i tužan kaže svojoj staroj majci: „Mama nisam gladan“, a jeste jebote. Ne ide. A šta kao neće me na kraju pojesti crvi ko i one bez haljine? Druga stvar, ja u ono verovatno i ne mogu da stanem. Za koga ga uopšte šiju? Za grisine? A gde su obline, pa pravo žensko, pa Rembrant pa Pramajka iz Lepenskog Vira. Gde? Ne, ne, ne potpadam pod uticaje. Biram da budem krupna i srećna. A i nekako sam više za ulaganje u duhovno, u obrazovanje, to je moj izbor. Dobro nije mi ni na tom planu baš sve sjajno, nije kao da sad imam sve desetke, ali jebeš ga, ko da i to nešto znači. Ja i ne studiram zbog aplauza. Pa evo ti pogledaj Kiša, čovek diplomirao sa prosekom osam i nešto, to znači da se našlo bar nekoliko gmazina koji su Kišu dali neke šlj ocene. Iz književnosti! Danilu? Alo bre! Sa druge strane pogledaj debelu Marijanu ima sve desetke i bere lovorike, ali džaba joj sve kad je debil. Pa reci je l’ bi pre bio Kiš ili debela Marijana? Ona bre devojka nema nikakav život, muškarca nije videla nikad... A gledaj Kiša. Dobro, 'ajde sad, možda nije adekvatno poređenje, a i ja uopšte i ne pišem, i doduše ni mene ne jebu nešto toliko, ali onako kad bolje pogledaš...