Deki:”Kizo, što nas ispali juče za basket? Bilo nas je devetorica, pa smo igrali 4 na 4?” Kiza:”Krenuo sam, al’ mi je riknuo auto, a baterija na mobilnom se ispraznila, pa nisam mogao da javim.” Deki:”Ma da, i zapalio ti se PP aparat!”
Bio jednom jedan pevac, ali ne onaj o kojem lascivno pevaju panonski govnari, već pravi pevac. Ipak, ni taj pevac ne beše običan, bio je neobično krupan, srčan i drčan pa je ubrzo, oštrim kljunom i mamuzama suvereno vladao čitavim atarom. Toliko je neustrašiv bio da je jednom iz kokošinjca uspeo da otera džinovsku sovu buljinu, pa čak i jastreba što mu je na njegovom rođenom bunjištu napao omiljenu koku.
Naš narod lepo kaže "u dobru se ne ponesi", al jebiga, pevac se poneo i tako ponesen bojnim uspesima i divljenjem ostale živine skočio na krov i dreknuo koliko ga grlo nosi "Ja sam najjači pernati stvor pod kapom nebeskom!" Sad, takva notorna budalaština možda je jednom i mogla da mu prođe, jer svakom se desi da nekad izvali glupost. Međutim jok, umesto da se preispita malo, pevac je to ponovio, i jednom, i dvaput, nakon čega pred njega sleti krilat anđeo i veli "Vidi perja, šta ćeš sad?" Razume se, svako normalan tu bi video da je vrag odneo šalu pa se pokrio i mudima po glavi ako uši nema, međutim pevac poče "Kako si ti pernati stvor ako imaš perje samo na krilima?" Anđeo se na to nasmeši i izraste mu perje po čitavom telu. Kad pevac to vide, reče "A nećemo tako, ti očigledno možeš da menjaš oblik, šta ako se pretvoriš u štogod što nije pernato tokom borbe?" Anđeo se opet nasmeši i dade svoju moć promene oblika gusanu da je pričuva... I tako dalje, da ne dužimo priču nepotrebno, nakon što su svi njegovi uslovi zadovoljeni, pevac je zasluženo dobio po pičci. Čiča miča i gotova priča.
Tako da zapamti mladiću, ne spuštaj veće od sebe na svoj nivo, postoji razlog zašto su tu gde jesu. Jer ako se nađu u ravni s tobom to ne znači da ste barabar, to znači da mogu slobodno da te spičkaju, bez truna samilosti, griže savesti i osude okoline. Međed nije mačka, pa taman i jeo iz kontejnera.
- Čujem, Mare, opasna salaukovina pala sinoć, mali Krle dobio po tamburi? - Dobro čuješ, bio ja tamo od početka. Šteta samo što ih nije dobio ranije od nekog slabijeg, otkad je počeo da pimpla neki kik-boks opasno je pustio muda. - I, šta je to bilo? - Ko što reko, pustio mali muda, ne znam koji mu je bio da oplete po skinsima a tamo u ćošku sedi Kiza s verenicom. - Auuu, mali nije čitav, mislim dobar je Kiza ko da nije Kiza, ako me razumeš. Al opet ne da nije pametno da ga diraš nego... - E baš to, svi znaju da je duša od čoveka, reko bi monah od Budizma da mu obučeš one njihove haljine a ne naci. I tako, uzo mali "Skinsi su ti pičkice kad ih nema bar dvaes na gomili" i sve tako u tom fazonu. - Ajoj... - E, Kiza ga sluša, sluša pa kaže "Mali dođi vamo, tu stani, na ovu liniju u stavu mirno. Oćemo sad napolje da mi pokažeš kakve su to skinsi pičkice?" - A on? - U kafiću muk, svi slušaju a mali se malo usro, nije mislio da će ovaj da ga diže al opet misli izvuće se na foru. "Ja bi, al šta ako izvadiš ćakiju?", veli, "Znam da imaš". - Jebem ti budalu. Da je rekao samo "Izvini Zoki neću više nikad, šalio sam se" ovaj bi ga pustio garant. Čujem, voli da kenja ona njegova mala kad joj zapadne da mu čisti krv i creva s cipela pa nije zgodno. - To i ja kontam, al malom steroidi mozak popili. A Kiza po-be-le-o, vadi skakavac, vadi bokser, stavlja na sto "Evo i mobilni ću da ostavim da ne misliš da ću njim da te kundačim". - Gotovo... - Jašta, uzo Mića za šankom unapred da zove hitnu, al čekaj sad, malom đavo ne da mira. Veli "A cokule? Ja sam došao u patikama". - Uf uf uf... - Mića prekida vezu i traži broj pogrebnog, Kiza ćuti a više nije bled nego zelen ko gastoski merdža. Skida jednu cokulu pa onda drugu, šutira obe u ćošak tako da je vrata od klonje odvalio, onako bos vata Krleta za šiju i izvlači na ulicu. - A tamo? - Ma crtani filmovi boktejebo, Svrabiša i Češko šou, pola nas nije smelo da gleda. Eno ga mali visi na aparatima, konzilijum još ne zna ni s koje strane bi krenuli da ga sastavljaju.
Ortak koji ne bira šta će piti. Napio se samo jednom, a od tada se nikad nije otreznio. Možda je posledica njegove ljubavi prema alkoholu i to što ga je otac kao malog potopio u bure sa rakijom, kada je prilikom posete svom zavičaju dokazivao da je dete njegovo, jer ako beba zaplače, sigurno nije iz njihovih krajeva. On nije zaplakao. Za njega ne postoji prejako piće, za njega etil alkohol nije otrov, špiritus su mu dodavali u mleko da bi lepše sanjao. Napomena: Držati ga van dometa otvorenog plamena.
-De si, Džoni?! Kad krećemo na selo? -Idemo čim Kiza Mušica izađe iz proklete zgrade... -Kul ti ona vikendica, mislim, Zlatibor je za mene raj... -Ne seri, nego daj da proverimo inventar u gepeku.. -3 gajbe piva - tu; -Karton rakije - tu; -Čekaj, za koji kurac će ti karton rakije?! -Matori, ti znaš da Kiza nije zaplakao kad ga ćale potapao u bure, šta misliš, pameti, zašto ga jebeno zovemo Mušica, ccc... ne nerviraj me, nego čitaj... -Vino, vinjak, pelin, sajla za vuču, lutka na naduvavanje, čekaj, kakva lutka? -Ne pitaj me ništa, navika iz mlađih dana, samo ti blago meni, ćuti... I da, kad dođemo tamo, popni se na sprat, prva vrata sa desne strane, odmah kod velikog ogledala, sakrij babinu petrolejku, ta lampa će nam života značiti ako nestane struje, a ako je Mušica nađe, možemo komplet da se u'vatimo za kurac i da svetlimo, taj pije i petrolej...
Vežbe logopeda, popularne brzalice koje su deci plasirali roditelji, a da bi ih podstakli na lomljenje jezika, uvek su imale neku nevinu konotaciju prilagođenu deci predškolskog uzrasta. Stariji su ih koristili za podjebavanje...
-Kizo, jel moš brzo da ka'eš ''čuči čavka na čempresu''? -Ej, nemoj mene te fore. Zajebaćeš me nešto, pa ću ti jebati mater. -Ma neću keve mi Nevenke! he-he -Čučičavkanačempresu! ŠKLJOC (repetiranje utoke) I šta sad? -Ma ništa, ono, nek čuči, ko joj jebe mater glupu! A i meni s njom.
Crème de la crème. Njeno kulinarsko visočanstvo i lepša verzija, već prelepe, obične sarme. Ne treba mnogo trošiti reči na njene čari i vrline, a posebno ne na mane jer ne postoje. Zbog svih tih osobina ovaj specijalitet je ušao u žargon, kao neki kulinarski sleng koji opisuje nešto najbliže savršenstvu. Sušta je suprotnost ladnoj sarmi.
- Brate, je l' znaš koga šeta mali Kiza? - Ne, brate. Koga? - Maju, Duletovu sestru - Zemljo otvori se... - Znam, brate. Nisam ni ja mogao da verujem. - Ej, bre... Ono savršenstvo od žene, niti sere, niti piša i ona kreatura. - Onako mala, slatka... Prava sarmica od zelja. - Ja bih je slatko polio kiselim mlekom, ako me razumeš. - A ja bih je napunio iznutra, ako me razumeš. - Ogladneh od ovolike perverzije. Ajmo kod Mileta u kafanu. - Ajde.
Ulični sleng za bilo koju kriminalnu radnju, ali odnosi se samo na one radnje za koje si pao u muriju i za koje će ti se suditi. Kriminalna radnja za koju te nisu apili ili bolje da kažem uhapsili kerovi naziva se akcija.
- Marnuli kerovi Kizu za neko razbojništvo. Saće svira klavir najmanje pet dina. - E pa jebiga, ne ide se u delo bez keša u šteku. Da je imao nešto para za advokata lež'o bi makar duplo kraće.
Poklon koji ide okolo-naokolo i na kraju ti se vrati.
Prijatelji tvojih matoraca donesu na poklon flašu vina. Tu istu flašu ti odneseš kod ,,Đoke'' na rođendan. ,,Đoka'' je odnese ,,Peri''za slavu. ,,Pera'' je odnese ,,Mici'' na sjedeljku. ,,Mica'' je odnese ,,Kizi''na neko krštenje. ,,Kiza'' ti je donese na žurku...