
Crème de la crème. Njeno kulinarsko visočanstvo i lepša verzija, već prelepe, obične sarme. Ne treba mnogo trošiti reči na njene čari i vrline, a posebno ne na mane jer ne postoje. Zbog svih tih osobina ovaj specijalitet je ušao u žargon, kao neki kulinarski sleng koji opisuje nešto najbliže savršenstvu. Sušta je suprotnost ladnoj sarmi.
- Brate, je l' znaš koga šeta mali Kiza?
- Ne, brate. Koga?
- Maju, Duletovu sestru
- Zemljo otvori se...
- Znam, brate. Nisam ni ja mogao da verujem.
- Ej, bre... Ono savršenstvo od žene, niti sere, niti piša i ona kreatura.
- Onako mala, slatka... Prava sarmica od zelja.
- Ja bih je slatko polio kiselim mlekom, ako me razumeš.
- A ja bih je napunio iznutra, ako me razumeš.
- Ogladneh od ovolike perverzije. Ajmo kod Mileta u kafanu.
- Ajde.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Naravoučenije - svi putevi vode u kafanu!
Amin!
Dobra, al' kako majku mu lepša od obične? :)
Danas sam za ručak imao sarmice od zelja. Završio i otvorim Vukajliju da vidim šta ima novo kad ovo odabrano.Slučajnost? Ne bih rekao!