Izraz koji se koristi da se prikaže kako će subjekat da luduje na nekoj zabavi i slično. Već vidi sebe olešenog od alkohola kako visi na lusteru i animira ostatak gostiju.
- E 'oš piti ti kod Marka na punoletstvu, ono sutra nam je tekma ...? - Ma šta pričaš? Na luster ako treba! Ima da se prekinem! - Dobro, dobro, kako 'oš. --------------------------------------------------------------------------------------------- Sin dolazi pijan kući: Majka: E moj ti, pa što ti to treba? Sin: Š'a je kevo k'o da nikad nisi bila u mojim godinama! Majka: Ma tad se izlazilo da se zabavimo, nismo ni pili a bilo nam super, peli smo se na luster ako treba, al' bez kapi alkohola! Sin: Ma da :hik: da...
Sabija. Ubiva. Kobjašnjava. Jednom rečju, jebe kevu. Epski izraz nenadjebivog umeća. Komparativ od znati. Superlativ od umeti. Nezaobilazan deo sportskog slenga, ciganskih svadbi i koncerata Bore Dugića.
- E, matori, jeste išli na Brodarac sad za vikend? - 'De nismo, brate! Znači, nemaš pojma šta si propustio. Novi goša prkosio zakonima fizike, jebote! - Šta, branio nemoguće? - Ma jok, nego se zaleteo neki njihov na našeg malog Srećka a ovaj pretrč'o pola terena i nokautirao ga pred sudijom - triput ga obrn'o u vazduhu, jebote! Ma, da ne veruješ koja scena! - Uuu, do jaja tekma...
- ...iz čega proizilazi da je energija jednaka proizvodu mase i...i...i... - ...i brzine svetlosti na kvadrat, Alberte. Hajde, ostavi te papire i dođi za sto. Sarma ti se već poprilično ohladila, dragi...
Stavljena je tačka na jednu epohu. Nema više kevine kuhinje a posledično, ni jela na kašiku, koja iznuđuju eskivažu tog obroka ukoliko te isti podseća na traume iz detinjstva i ujnu koja nakon obroka obliže i brkove. Nema ni tih nekih sitnih udobnosti roditeljskog doma poput ćaletovog deranja na televizor kad tekma krene u smeru suprotnom od očekivanog. Nema više ni švecinog poluretardiranog kerića koji oduševljeno bulji u veš mašinu koja se šeta po stanu dok centrifugira.
Jer ti sada, ko-na-čno, živiš sam. Štono kažu sad si ekonom svoga dobra, pritom potpuno nesputan mogućnošću da ti neko bane u sobu dok poliraš kacigu.
Moš mislit, taj dugo očekivani osećaj slobode se vrlo brzo isprao i ostavio priično gorak ukus u ustima. Ushićenje povodom apsolutnog odsustva bilo kakvih ograničenja i civilizacijskih normi koje bi mogle sprečiti, recimo, pišanje u flašu koju držiš kraj kreveta jer te mrzi otići do ćenife je iznenađujuće brzo isparilo. Društvo ne zoveš kod sebe - delom jer su se poženili, a i gde da ih smestiš, u svoja 4 kvadrata ? Jok, vi koji ste izmakli bračnim okovima jer vas nijedna neće, ste sada klapa samostalnih sivih sokolova kojima je plata magacionera dozvolila let iz roditeljskog gnezda u pravcu Sunca, i vi u maniru civilizovane gospode se izvoljevate zapijati u birtiji. Privođenje riba ? Ne preterujmo.
Ono što je, dok je još bilo u domenu mašte bilo tvoje malo kraljevstvo, sada je nešto veoma slično svinjcu. Društvo ti za ono malo časova kada ne rmbaš da bi platio svoj penthaus od 4 kvadrata čiji zidovi pamte Rankovićev pad, ili ne spavaš pravi buđ koja se onako svojevoljno kultivisala usled tvoje sklonosti da redovno čistiš prostor u kom obitavaš. Suvi obroci iz pekare su već dovoljno naškodili konzistenciji tvoje stolice, a bogme i frekvenciji iste na dnevnom nivou.
Ipak, nije sve tako crno. Počinješ uviđati da od goreg može gore pa se ta odluka da počneš živeti sam svejedno može ispostaviti kao sudbonosna - sve ono što si tokom većeg dela svog života uzimao zdravo za gotovo počinješ neizmerno ceniti. Nad čistom WC šoljom vršiš apoteozu, toplo i kuvano jelo se više ne preskače. Ni boranija.
I tada ti posle par decenija sprcanih u dupe, iz iste te gujsce dođe u glavu da nije sve onako kako može izgledati na prvi pogled, da život nije holivudski film, i da si poprilično nesposoban da se staraš sam o sebi. A samoevaluacija je bitna stvar, dakako. Skapiraš da se, jebiga, život neretko sastoji iz kompromisa, i umilnim glasićem večitog apsolventa filozofije moliš ćaleta da ti pomogne oko selidbe stvari u gnezdo iz kog si potekao. To je što je, a osećaj kad navučeš čiste gaćerone uz lavež one idiotske džukele iz hodnika zaista nema cenu.
djevojcica od otprilike 10ak godina koja je (previse) uzivljena u trenutna zbivanja u drzavi (svijetu) pa joj se cijeli zivot odvija na facebooku i svaku novost mora napisati u status,za svaku novu sliku napravit nov album, mora postati fan od svega sto ima veze sa trenutnim zbivanjima i uclaniti se u svaku grupu posljedica:manji broj prijatelja kojima je to sve dop**
prvenstvo u rukometu glupacica:joj sto je dobar onaj karabatic odmah moram stavit njegovu sliku na svoj profil 10ak min poslije: joj sto su dobri oni rukometasi,idem ja stavit 2,3 (citaj 53) slike u album 15min poslije cijela je naslovnica ispunjena sa: "glupacica" je postala fan od ovog,onog i tog igraca...."glupacica" se prikljucila grupi ove i one rukometne reprezentacije kad krene tekma: yes pobjedili,idu dalje :) (kao gledala je tekmu a zapravo je cekala na stolici sa spremnim status samo da bude prva koja ce pokupiti lajk) -_-" dan poslije: joj netko mi je provalio na face i izbrisao 96 prijatelja :(
Potpuno nepristrasan način prozivanja učenika da odgovaraju. Postupak je sledeći: Nastavnik na svom papiru zapiše neki broj, zatim pored njega stavi neku matematičku operaciju, najćešće sabiranje ili oduzimanje i prozove jednog od učenika da kaže neki broj. Nastavnik onda sabere ili oduzme ta dva broja i rezultat je broj učenika u dnevniku. Zatim nesrećnik mora da odgovara.
Čas istorije kod nas u osnovnoj (pre 10 godina), ulazi nastavnik: - Dobar dan, danas mi je u planu šok sistem. Jedan od učenika: - Jao profesore, pa nemojte danas, pa znate da je sinoć bio derbi. Jeste gledali? - Jesam, Ivkoviću, dobra tekma bila, ali moram da vas protresem malo. Nastavnik seda za katedru, vadi papir, zapisuje broj: - Ivkoviću, ajde reci broj. (Uh dobro je, reći ću svoj broj, miran sam za danas): - Četrnaest, nastavniče. - Četrnaest plus nula je - četrnaest. (glasan smeh, kuknjava nesrećnika dok nastavnik lista dnevnik) Ohoho, pa Ivkoviću, ajde lepo u prvu klupu.
Odgovor ekstremno ljubopitljivoj osobi koja misli da ste vi, u najmanju ruku, vidovita Zorka, a možda i sam Nostradamus, glavom i bradom.
- Nešto se mislim, dal' će ovaj evro još da skače..kako ga ti ceniš? - Ne znam, nemam evre ni ostale devize pa mi je svejedno. - Pa dobro. U al' se smrklo nešto, sta misliš, 'oće da padne neka kiša noćas? - Ne znam stvarno, ne žiga me još uvek ništa. - Nego, ima tekma večeras, šta misliš, 'oće Real da uzme ligu šampiona ove godine? - Ne znam brate, nisam se čuo skoro sa Murinjom..ako mi javi nešto ti ćeš prvi da saznaš. - A brate šta misliš... - Aj u kurac više, šta me drkaš samo! Nisam vidovit...da jesam igrao bih loto!
Izraz koji se koristi kada se neko loži i počne da talasa ili preteruje sa nekim entuzijastičnim izjavama i euforičnim ponašanjem, a sve u cilju da se malo umiri, posebno ako preteruje i prelazi neku granicu ili nema uporište u realnosti uopšte.
- Jebaću Milicu večaras. Opaaaaa! Ima da joj sunem u cvajtu garant. Jebi Đole! Jebi! - Đole, ajde smiri doživljaj. Zvala te je da joj popraviš komp, a živi sa dedom, babom, kevom, ćaletom, bratom, dve sestre, tetkom, tečom i njihovim klincem u stanu od pedeset kvadrata. ------------------------------------------------------------------------------------ - Idemo bre. Jebanje Slovana. Jedva čekam tekmu. Putujem sigurno u Bratislavu. Kako ćemo da ih karamo samo! - E, ajde smiri doživljaj malo. Nismo još ni ove Jermene prošli, a igramo kao paraplegičari na dopu. ------------------------------------------------------------------------------------- - Idemoooo! Datum! Ko je svecki šampion, Ivica, Ivica. Ko je svecki šampion, Ivica a le! - Debeli, ajde malo smiri doživljaj. Dok uopšte prismrdimo pragu Evropske Unije, ta Unija više neće ni postojati.
Dve stvari koje od postanka čoveka, pa do danas ne idu zajedno. Jednostavno tokom neolita, žena je znala da sjebe muževljevu sekiru od kamena zbog želje da iseče lijanu i zamota usranu bebu. Kasnije je zavladao matrijarhat, jer su žene shvatile da trebaju da ćute, sede, naređuju i da se ne hvataju ni za šta. Osim za muževljev palamar. Kao posledica toga, deca se nakotiše, a pošto se rađalo više muške dece, ponovo zavlada patrijrahat koji traje do dana današnjeg. Tu žena zauvek zarati sa tehnikom. Gutenberg nikada ne bi napravio štampariju, da mu je neka žena ušla u garažu. Kolumbo ne bi došao do Amerike, da je neka tetka upala u brodogradilište. Tesla je bio pametan, nije voleo žene i izumeo je električnu energiju. Današnji vrtoglavi razvoj tehnike uslovljava još dublji jaz između ženske populacije i raznih korisnih uređaja. Jednostavno ženama nikad nije bilo teže da shvate tehniku, jer nikada nije ni bilo više tehnike. Ovaj rat će trajati dok je sveta i čoveka.
M: Ženo kupi mi AAA (tri A) baterije, od jedan i po volt, ne mogu više da prebacujem iz daljinskog za tv u ovaj za klimu! Ž: Važi srećo, odoh na kafu sa Ružicom, u povratku ću to uzeti! Ž: (telefonom) Dušo kako si rekao da se zovu te baterije? M: Tri A, alkalne baterije, dva komada, ne možeš pogrešiti! Ž: Važi srećo! Ž: Evo donela sam ti baterije! (sva srećna) Jesu to te? (trepće) M: Jagodinka jebem te nesposobnu, ovo su dva A baterije, šta da radim da ih nosim na panj, i smanjim sekirom! Zovi mi sina, nek ode u prodavnicu, nek uzme baterije, a ove baci u kantu! I izvadi mi iz daljinskog od klime baterije, treba mi za tv, počinje tekma!
Srpska verzija od "O, Romeo, zašto si Romeo". Dakle, krajnje besmisleno pitanje koje ne zahteva, tačnije nema odgovor. U urbanom jeziku izraz se vezuje smarača, lika koji nešto stalno zapitkuje i sve u svemu kvari atmosferu.
Gleda se tekma sa društvom, dolazi drug Stevo (preskočićemo drugarsko upoznavanje, 5-6 piva i odmah preći na stvar) Stevo: E, šta to gledate? Mi: Pa valjda vidiš, tekmu, jebote!!! Stevo: Aha. A ko igra? Mi: Pa igra se derbi, valjda znaš, ceo dan smo pričali o tome!!! Stevo: A, da,da,da... A koji je rezultat? Mi (pomalo iznervirano): Jedan-jedan!!! Stevo: A, ko je dao golove? ...nakon jedno još 8-9 debilnih pitanja Mi( potpuno iznervirani): E, Stevo, ajde dosta više sa šta se bijeli u gori zelenoj pitanjima, ili ćutu i gledaj tekmu sa nama ili odjebi, samo bez pitanja, molimo te!!!
U ovu skupinu muškaraca ne spadaju slatki i simpatični momci, ne radi se o tim šećerima! Da budem jasna, upitanju su muškarci koji vodi ne prilaze kao da su od šećera pa će se, kukala im majka, istopiti! Šećer ombre je specifičan po načinima odbrane i izbegavanja vode i kupanja. Čak i ono osnovno, jutarnje umivanje, završava sa umočenim kažiprstima u vodu... i to taman toliko da opere roletne!
A: kad si se kupao poslednji put? B: ne sećam se A: marš na kupanje B: ne mogu sad... samo tekmu da odgledam A: (prošla tekma) marš na kupanje B: ti si zla žena... ne volim da izađem iz kade i da mi je hladno! A: ugrejaću ti veliki peškir B: ne sviđa mi se kako miriši ono sranje za kupanje A: kako god da miriše bar miriše, za razliku od tebe B: ali u tom šamponu ima neko zlo... sve mi hladi rč i muda kad se njime okupam i pecka me! A: to je verovatno reakcija tvoje kože na vodu, retko se sreću... marš na kupanje B: (odlazi u kupatilo) #%$"&="##"!(/?)"(** (izlazi mirisan i divan)
B: samo da znaš večeras nema sexa ne pada mi napamet da se prljam! A: -.-