Po selu se svašta zbiva. Pritom, kad kažem selo ne mislim selo u pravom smislu te reči. Mislim ti ja tu i na velika sela i ona mala i ona unutar pojedinih persona koji ne mogu da izađu iz svojih taraba, ali zato u tuđe i te kako zvirkaju i zevaju i ne samo u tarabe komentarišući njihove nijanse, već i u avlije pune raznolikih zbivanja. I tu opet, ne mislim na avlije ograđene samo tarabama u tom smislu, već i na avlije unutar pojedinih persona. Elem, "priča se" je prvo što čovek izgovara kada krene u svoju pripovedačku avanturu koristeći se mnogobrojnim stilskim figurama među kojima je najizraženija upravo ona što preuveličava ko mikroskop. Jedinka postaje onaj materijal na mikroskopskoj pločici izložena mnogobrojnim napadima zenica posmatrača što ne uviđa realno stanje stvari već ide u krajnost krajnosti, ako tako mogu da se izrazim. Priča se odvajkada i priča pretvara u fantastiku idući od usta do usta ko buksna uvijena u rizlu na koji se lepi pljuvačka svakog buksnomanijaka čineći priču masnijom, strašnijom i privlačnijom za javnost.
Prva usta - Jeste čuli da se Zora vatala sa Stankom? Peta usta - Jeste čuli da je Zora izgubila devičanstvo? Šesta usta - Jeste čuli da je Zora Stanku dala u drugu? Deseta usta- Jeste čuli da se Zora pojebala sa pola sela? Sedamnaesta usta- Jeste čuli da je se Zora pojebala sa pola sela i morala da ode u drugo selo i tamo upoznala Stanka s kojim se smuvala? Jadan ne zna šta ga je snašlo. Pedeset i peta usta (Stanku)- Jesi čuo da je Zora kurva?
Moj tata je radio u rudniku dijamanata u Južnoj Africi i jednoč je našao dijamant od tri kile i devesta dvaes' grama. Bio je nebrušen s jedne ali obrušen s druge strane, valjda ga je dokačio svrdlom kad je kopao. Moj tata je inače pošten čovek i prepolovio je dijamant rukama i uzeo je sebi samo petsto grama. Tad je napustio rudnik i vratio se u Bosnu iako je počeo rat. Prodao je dijamant i kupio puškomitraljez, a ostalo mu je para i za dve vreće brašna koje smo dali u crveni krst pošto smo više voleli kuvane koprive da jedemo. Tata je uzeo mitraljez i pošto nije bilo dovoljno metaka istopio je eksere na vatri i od njih je pravio metke. Krenuo je tada da brani nas i ostale komšije. Jednom je popio kavu koju je skuvao Ratko Mladić, a Karadžića nije hteo ni da pozdravi. Bio je na ratištu kod Sarajeva i kaže da je jednom ušao u Sarajevo i da su svi muslimani bili pobegli, ali da niko nije hteo da zauzme zajedno s njim Sarajevo. I dan danas tvrdi da je mogao da zauzme i Mostar samo da je imao makar motor pošto su ovi baš bili pobegli. Pošto nije niko hteo da ide s njim on je ušao u prodavnicu i uzeo paket sa tristo autića s kojim sam se ja igrao kad se on vratio. Moja mama je bila dobra žena koja je je lečila komšije kad tate nije bilo. Kad se rat završio ja sam već išao u sedmi razred i imao sam sve petice osim iz matematike i srpskog pošto me nastavnici nisu voleli zato što sam znao bolje od njih. Prvi put sam se poljubio se devojkom tada u sedmom razredu. Ona je išla četvrti srednje i tražila je od mene da je jebem ali ja nisam hteo pošto nisam imao kondom jer je bila kriza za kondome posle rata. Molila me da mi popuši pošto sam joj pokazao koliki kurac imam iako još nisam bio očupavio. Znao sam da sviram klavir tada ali sam posle zaboravio. Baš sam rasturao Šopena i Mocarta, a Betovena sam svirao malo slabije ali daleko najbolje u gradu. Prvi put sam na utakmici Zvezde bio Zvezda Selta kada mi je Mihajlo Pjanović lično dao dres koji sam posle poklonio jednom drugu, ne znate ga vi. Posle sam završio faklutet i vojsku istovremeno. Ispit iz Makroekonomije sam naučioo dok sam bio na straži. Baš tada me probao napasti međed kojeg sam oterao tako što sam pustio na telefonu melodiju Nokia Tune i on se baš prepao. Kad sam došao iz vojske počeo sam da radim kao šef u jednoj firmi za preradu i prodaju. Imao sam platu dve hiljade evra, ali nisam hteo dugo da radim pošto je gazda maltretirao ostale radnike, naravno mene nije smeo, ali me pogađala nepravda. Kad sam dao otkaz odmah sam sebi kupio Mercedesa okonju 230 konja brate turbodizel, ide 280, a graviran je 260, ali sam merio na autoputu i kazaljka je prešla na nulu ponovo. Pošto nisam radio počeo sam da igram kladionicu i redovno skidam prelaze i od toga brate živim.
Eh da zaboravio sam da kažem. Mogu da popijem četiri litre rakije i dve gajbe piva da se ne napijem.
Usta ne zatvara. Ima mišljenje o svemu i uvek je spreman da ga podeli sa tobom. Od komšije dođoša koji mu ide na kurac, preko vremenskih prilika i domaće političke scene, pa sve do novog svetskog poretka i mračne istine koja se krije iza genetski modifikovane hrane - šta god te zanima, pitaj ga i on će ti detaljno objasniti. A i ako ga ne pitaš, opet će ti objasniti.
-Je li komšo, jel pratiš politiku? -Ne. -E to ti je pametno. A sad ću da ti objasnim zašto...
Početak naklapače alkosa veterana indisponiranog aktuelnim režimom, aludirajući na nekadašnje mogućnosti da se prateći prugu obrlate sve kafane usput i pritom plati drugarskim pozdravom, neznim pogledom i s nešto malo para.
'Znate li vi, nekada, ja i dva moja, sada već pokojna prijatelja, Bog da im dusu prosti, Mitar i Obrad, pa mi smo jednom putovali od Čačka, ja vozio, zastavu, ih tad je to bilooo... išli na more... pa vidi, NEMA te kafane u koju nismo svratili usput, pili, jeli, a tek jebali, palo nam nije na pamet za pare... E to su bila vremena...'
Mera za kvalitet. Uglavnom se koristi kad je su pitanju domaća rakija, domaći pršut, domaći kajmak i tako ti domaći specijaliteti.
(došli prija i prijatelj u goste, izneli domaćini na sto domaći pršut, kajmak i tako te lepote ) - Prijatelju, a reci mi jel ovo tvoj pršut? - Jeste prijatelju, lično ga sušio bre.. Kakav je, a? - Auu prijatelju, prste da odgrizeš, 16 jezika priča kako je dobar!
--------------------------------
- Kumeee, aj na radžu, pekli je pre sedam dana, znaš kakav venac baca! - Dobra, a? - Ma bre odlična, 16 jezika priča, saće kum da ti uspe pa ćeš da vidiš kako ćeš da propričaš nekim drugim jezikom posle par čašica, kad dođeš kući neće više kuma ništa da te razume...
Novinar: Gospodine Mijatoviću, kako ste uspeli da promašite jedan od najbitnijih jedanaesteraca u istoriji Jugoslovenskog fudbala? PM: Ma duga je to priča...