Po nepisanom pravilu među Srbima, pridev koji se koristi kako bi se nečiji položaj omalovažio.
Otac: Je li, sine, gledam ti fotke na Fejsbuku. Studiraš li ti malo u tom Minhenu, ili samo overavaš NEMAČKE pivnice?
Preneta poruka: Odrekli smo se svega da bi ti studirao u inostranstvu, a jedina povratna informacija koja nam stiže od tebe je da piješ bavarsko točeno. To si mogao i u našim kafanama (iako služe "Jelena" kome je rok istekao pre 2 meseca)
Kako odgovoriti: E, ćale, ćale, zajeban je ovo kraj. Ovde se jednom pre 90 godina par ljudi okupilo u pivnici, posle 20 godina se ceo svet ujedinio da ih smiruje... * A: Je li, brate, da li si ti u Njujorku stvarno na praksi, ili samo krešeš AMERIČKE kurve?
Preneta poruka: Žao mi je što si ti, a ne ja u Americi, ali makar je ceo ribnjak sada moj...
Moguć odgovor: Brate, naravno da krešem, rekao sam ti da sam na PRAKSI ovde, tako da kad se vratim, ima iskustvo da izbija iz mene...* A: I je li, kakvo je GRČKO more?
Preneta poruka: Jebem ti sebe što moram celo leto da učim za septembar, ali sad ću da te podjebavam što si otišao u Grčku gde je kriza...
Moguć odgovor: Mnogo toplo, sine. Ne moraš da brineš da ćeš zaraditi neku infekciju kao u našem jezeru. I što je glavno, sve naše dobre ribe kao da su se preselile na plažu...
Izreka koju su inkvizitori koristili da podjebavaju srednjevekovne naučnike.
-Je li Đordano, ti pišeš li pišeš, a lepo smo te upozorili da se ne kurčiš... -Ljudi moraju znati istinu o svetu koji nas okružuje! -A to ćeš ti da postigneš ovim tvojim knjižetinama? -Pa ako bar malo budem doprineo tome, ja ću biti zadovoljan. Znate kako kažu - zrno po zrno pogača... -Znamo Đordano, znamo. A jel znaš ti kako mi u crkvi kažemo - zrno po zrno pogača, knjiga po knjiga lomača! Ajde vodite ga...
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Izraz koji služi da odjebete nekog preko telefona, a u isto vreme da istripujete i sebe i druge kako vi ustvari radite nešto pametno i zajebano u ovom životu. Inače omiljeno zanimanje naloženih klinaca i nezaposlenih likova koji sviraju kurcu po ceo dan.
Primer 1: Nezaposleni lik od trideset godina izašao da kupi cigare od para koje je uzeo kevi. Utom ga zove ortak iz srednje posle sto godina:
Ortak: Alo 'de si brate moj nema te nikako. Šta se radi? Kako posao, žene. . .? Lik : E brate ti si... Evo me završavam nešto po gradu, u gužvi sam, zovem te kasnije. (Prekida vezu) Sebi u bradu: Puši kurac čobane, samo si mi ti još falio da me jebeš na svu muku...
Primer 2: Naloženi pubertetlija vadi izvod iz matične prvi put bez tate. Uživeo se k'o da kupuje obveznice Dženeral Motorsa. Utom ga zove riba:
Riba: Ćao srce! Gde si? lik (nervozno): Evo me završavam nešto po gradu! Znači ne mogu nikako da pričam, zovem te kasnije! Riba: Važi ljubavi! Baš mi simpa kad si u nekom poslu, ćaos!
Svaki muzički žanr ima motive i ideje koje ga odlikuju. Problem nastaje kada se stalno peva o jednom te istom. Ovde su navedeni najčešći motivi pesama.
Narodnjaci - prevara, prevara, splav, kafana, drugovi, prevara, prevara Pop muzika - ljubav (sve je super), nesrećna ljubav (sjeban sam do koske) Pank - mrzim elitu i vlast (a u slobodno vreme vozi Ferarija) Hip-hop - bogat sam, mnogo sam kul i zajeban, imam veliku kitu, volim da pušim vutru a niko nije verovao da ću uspeti u životu (lik snimio prvi singl) Metal - đavo, smrt, sve je crno Rege - vutra, vutra, vutra, vutra, vutra, ljubav, vutra, vutra, vutra Haus - igrajte svi, znojava tela, pijemo pivo u klubu Psiho, trens - uglavnom samo instrumentali, odnosno matrice Gotik rok - sve vas mrzim pičke jedne konformističke! Emo - tako sam tužaaaan!!! šmrc, šmrc, ona me neeee voliiiiii!!!
Devojka,madjarske nacionalnosti,cesto se srecu po Vojvodini.Karakterisu je veoma velike grudi,veoma perverzna masta,plava kosa i pege i obozavanje momaka(ili devojaka u ekstremnim slucajevima) srpske nacionalnosti.
Posle neka neko kaze da je protiv jedinstva sa nama bliskim devojkama Madjarske nacionalnosti.
Ne postoji čovek koji se priklanja svakoj vrsti muzike, svako uglavnom izabere nešto što će da voršipuje, a drugo da pljuje. Da vidimo kako ko na koga reaguje i šta ko misli.
Turbo-folker: Prenabildovana seljačina sa roze majcom, belim farkama, kajlom od 14 kg oko vrata, cvikama i intelektom zebre. Uglavnom bogat, svako veče disko-ovo-ono, ima neke fuksare oko sebe što pokušavaju da se prodaju kao ribe, kune se u Kosovo je Srbija parolu i seče vene na novokomponovani škart.
Panker: Večno pijan, nadrogiran raznim spidovima, horsevima i kurčevima raznim, uvek u stanju da popije još i da se potuče ako mu neko opsuje Sida Višsa. Nosi što čudniju odeću što može da nadje, tako da nije čudo ako u sred leta vidite lika sa fluorescentnom kosom, kreonom na očima, roze jaknici i blavim čizmama do kolena.
Metalac: Kosa, masna i do dupeta, kupa se eventualno, na svaku podršku nečemu odgovara kezom i djavolskim rogovima, na majci mu pentagram i Slejer. Obavezno mora da svira gitaru i da uleće u šutke na svakoj pesmi gde ima duple pedale.
Roker: Slično kao i metalac, samo što nema kosu do dupeta uglavnom. Dušu prodaje za motor i prvi album AC/DC, bije na pomen Zeppelina u lošem svetlu. Vuče se po parkovima sa metalcima, gde cevče razne alkohole i opojna sredstva.
Rastaman, hipik: Obavezni dredovi, na stopalima vekne 'leba umesto obuće, majca rastegnuta kao da je Švarceneger u najboljim danima nosio, pantalone više kao sa smetlišta da su došle, gandža u levom džepu. I u desnom, i u svakom gde može da se stavi. Bob Marli i Legalizujmo marihuanu su sve što ih zanima, neamju drugih problema u životu. A i da imaju, ne zanima ih.
Mutanti: Najgori od svih. Propali pokušaji mešanja muzičkih kultura. Čovek koji hoće da svira Sinana na električnoj, da peva pesme mira dok nosi pentagram na majci i diže znak djavola dok se nada da će Seka Aleksić uraditi duet sa Ramonsima.
Standardna postava četvoročlanog klupskog rok benda
1. Pevač. Najnatripovaniji i najneodgovorniji lik u bendu. Najmanje od svih se cima. Kasni na probe, zaboravlja opremu (mikrofon i kabl) i šteka se, nikad ne nauči tekstove i falšira k'o blesav. Smatra da je veličina i da svi mogu da mu pljunu pod prozor. Činjenica je da je devojkama u bendu pevač najbitnija figura pa ako ovaj iole zna šta radi i ima i mrvicu harizme, ne može da omane. Solidni pevači bez izuzetka važe za najveće frajere u bendu i glavne osvajače ženskih srdaca.
2. Gitarista. Najveći ego-manijak u bendu. Doživljava sebe kao neshvaćenog umetnika. Vežba 4 do 6 sati dnevno minimum, večito je u cool i "ma boli me za sve" fazonu. Između njega i pevača vlada tiha netrpeljivost. Frik je za opremu. Ima bogatog ćaleta ili je par godina mešao malter za Maršala i neki besni Ibanez, Fender ili polovni Gibson. San mu je da započne solo karijeru i snimi instrumentalni album kao Satrijani ili bude novi Vlatko. Gitarista je miljenik muškog dela publike, pogotovu wannabe muzičara. Od devojaka, nekima je smarač a nekima cool.
3. Basista. Bez izuzetka neostvareni gitarista koji se preorjentisao na bas samo da bi svirao u bendu. Priučen do granice beskorisnosti. Najviše se švercuje ali nema toliko zahtevnu ulogu pa se i ne primećuje. Inače je opušten i komunikativan lik koji ič ne pati od ego tripa. Najpromiskuitetniji član benda. Za razliku od pevača koji bira samo najbolje komade, basisti je bitno samo da privede, pa makar bio i skrndelj. Jedno vreme su kod devojaka basisti važili za najveće face, bila je stvar prestiža smuvati se sa jednim. Otuda valjda i svi ti silni vicevi o basistima.
4. Bubnjar. Osobenjak. Totalni frik, budala i raspad. Leši se od alkohola posle svake svirke, duva i konzumira druge lake droge. Prirodno je opičen, ima sumanute ideje i uvrnuti smisao za humor koji ni on sam ne kapira baš najbolje. Povučen je ali i nepredvidljiv, pravi ekstrovertni introvert. U slučaju svađe, ume da plane i pređe u fizičko razračunavanje sa ostatkom benda pa se trude da ga ne provociraju. Bubnjar je najmanje promiskuitetan u bendu. Obično ima stalnu devojku koja kao prilepak ide svuda sa bendom, ili je singl ali se posle svake svirke toliko prekine da ga je baš briga za ribe.