Pravi biser u kolekciji srpskih narodnih umotvorina. Opisuje nestrpljive ljude koji umjesto da zasuču rukave i rade ono što trebaju, stanlo se osvrću na to koliko su do sada uradili. Može se primijeniti i na razne situacije iščekivanja koje postaju utoliko nesnosnije ukoliko se više koncentrišemo na gledanje koliko je vremena prošlo.
1. BILDERSKI PRIMJER
Ideš u teretanu, i da ti je da što prije nabaciš mišiće, pa malo-malo između serija gledaš se na ogledalo, provjeravaš jesu li se povećali mišići, opipavaš ih koliko su tvrdi i slično. Što više to radiš, to ti se napredak čini sporijim.
2. PRIMJER ČASA / ČEKAONICE
Na dosadnom času, mnogima je omiljena aktivnost gledanje na sat, što doprinosi subjektivnom zaustavljanju vremena. Još je gore kad niste spremni, a očekujete da će vas prozvati. Nešto slično se dešava u čekaonicama, pri čekanju autobusa i sl. MP3 plejeri donekle olakšavaju muke.
3. ŠTREBERSKI PRIMJER
Krenuo si štrebati za neki ispit, al te mrzi neviđeno. Zato svakih deset minuta gledaš na sat da vidiš koliko vremena već učiš, a veliku pažnju posvećujuš i broju stranica koje si prešao.
4. ČITALAČKI PRIMJER
Slično kao kod štreberskog, samo što je tu dodatni akcenat na broju stranica. Ako ti je knjiga dosadna, praćenje stranice do koje si dogurao može postati prava opsesija, tolika da ti onemogućava da se skoncentrišeš na samu materiju u knjizi.
5. ORIGINALNI (BAŠTOVANSKI) PRIMJER
Od njega je i potekla izreka. Neki ljudi su jako zainteresovani za to kako njihovo cvijeće, ili koja druga biljka raste. Zato je svaki dan, a nekad i češće obilaze, gledaju jel se pojavio neki novi izdanak ili pupoljak. U silnom iščekivanju čini im se da cvijeće ni ne raste.
Rafiniran način mozga da sam sebi na finjaka kaže da je nešto zajebao. Obično krene nekom veoma zaobilaznom putanjom, verovatno instinktivno se pripremajući za strahotu otkrovenja koje sledi, i onda polako, mic po mic, nekako uvidi da se možda vasiona i nije baš urotila sa svim prirodnim silama kako bi mu pomogla da ostvari svoj san, kao što se navodi u nekim štivima za potpalu. Problem je kad je putanja mnogo zaobilazna, pa onda nekako utrošiš malo previše vremena tako da i ćelije već pređu iz sol u gel stanje, a strije se spoje sa celulitom. Jebiga, možda zaista ima nešto u onome: ''nikad nije kasno''. Ili je to samo drugi način mozga da se odbrani od saznanja da je trebalo da se preispita malo češće, ili, još bolje da se uopšte ne preispita. Život bez preispitivanja je super. Zaista. Veoma super. Beeeee!
-Nešto sam počeo da se preispitujem... Možda ipak nije trebalo da dozvolim ženi da se samozapali ispred dragstora kako bi dokazala da je zaista reinkarnacija Malog Princa.
-Razumem te.... Još se sećam onog dana kada se kupala gola u buretu, mmm, baš je bilo lepo, ovaj mislim žao mi je zaista. Bez obzira, znam da ti nedostaje...
-U pravu si. Nedostaje mi kuvano svaki dan, jebale me kobasice.
-Nešto se preispitujem.... Možda je ipak trebalo da završim za cvećara, spakujem kofere, i skrenem levo kod Albukerkija.
Tipičan znak skrivanja istine. Stoji uz određenu informaciju o godinama, kilaži, nekim privatnim informacijama, a usled sramote da izgovorimo tačnu konstataciju, ubacujemo i nešto. To obično umanjuje lične dimenzije, i najčešće ih smanjuje za čitavu deseticu.
-Radmila, ajde da se merite, i na Vas je došao red. Svi pacijenti se moraju izmeriti.
-Dobro, doktorka, u redu.
-Koliko ste imali kila poslednji put kad ste se merili prošle nedelje?
-Pa, imala sam... osamdeset i nešto.
-Ajde, stanite na vagu. Mhm, sestro, upišite Radmila Knežević devedeset tri.
Rečenica koja se nekada davno koristila. Bila je odgovor na pitanje o neuspešno obavljenom poslu.
- Je's bio na onom razgovoru za posao?Ima li nešto od toga?
- Tja. Kad ja tamo, ono - međutim! A u stvari, premda jok! Bilo ih je mnogo, a svi imaju neke veze...
Učestala poruka u novijim reklamama, gde su marketing stručnjaci pokazali profesionalizam na zavidnom nivou, spominjući pičku na zamaskiran način i dopirući direktno do sive mase muške populacije.
Reklama:
...Ultrasonična pegla na paru sa instaliranim brisačem prašine i direktno-konektovanom keceljom sa natpisom "Papučar sam i nije me stid!"...Ono što muškarci žele...
Prosečan muškarac u Srbiji:
"Ono što muškarci žele...Hmmmm, ovaj proizvod mora biti moj..."
Perverzni povici bake kad kreneš u setnju lagano obučen, a baka ide iza tebe i moli te da se obučeš jer ćeš nešto navući s nogu, da se ne razboliš...
Baka: - Sine nemoj molim te ići tako, navu'ćes nešto s nogu!
Ja: - Jao, neka, neka bako, zdrav sam ja i prav.
(Odmah u sebi pomislim šta bi moglo da se desi)
Pocetak upitne recenice tvog "nacitanog" prijatelja,znaj da nikada neces pogoditi tj. pomoci mu u otkrivanju toga,posto je nemoguce da ti da ikakvu asocijaciju.
1. E znas onog lika,maaa znas sigurno,ima onu kosu,prosao je tamooo?
2. E znas ono pesmu Pampampuuuaam,slusali smo je tamo,ma znas!?
3. E znas ono mesto za bleju,ma sedeli smo tamo,znas sigurno,ajde bre seti se !?
Mantra lažljivih osoba i vrhunskih poznavalaca dobre torte.
I ptice na grani znaju da jako često (NE UVIJEK) torta koja izgleda kao umjetničko djelo kulinarstva krije u sebi sasvim prosječan ukus, prepun margarina i ostalih ubica, jer je većina vremena utrošena na sređivanje spoljašnosti, te se pažnja uopšte nije obratila na ono što je najbitnije, a to je ono što se nalazi ispod slojeva šlaga i ukrasa (kod žena je to šminka, jelte). Naivci će češće izabrati ono što im prija oku, jer je to brža, lakša i manje komplikovana opcija, jebiga, utroši se vrijeme na biranje, probavanje i ostale peripetije, čemu sve to? I eto nama uzroka 80% frustracija oženjenih/udatih ljudi, što se nisam više potrudio/la, što sam se zadovoljio/la prosjekom, eh, da mi je ona mladost i ova pamet, pa ovo pa ono.. Jebiga, odabrali ste sami, sad trpite. Da vam je bitno ono iznutra, ne biste sad namjerno ostajali duže na poslu da vas kod kuće ne bi dočekalo namrgođena rugoba koja je izgubila svaku trunku mladalačke ljepote i s njom ste samo zato što očigledno nemate više izbora, a i djeca ne mogu takav šok da trpe. Ček, zar nisam pričala o torti..
Rijetki su oni koji u mladosti shvate kakav teret nose takvi odabiri, obično oni prođu malo bolje, al' na kraju krajeva ni to nije garancija, šta sve život zna da servira i u kakva iskušenja zna da uvuče čovjeka. Jeste kliše, al' i istina je: treba poljubiti dosta žaba i pojesti dosta loših torti, ne bi li se bar tima ublažila tmurna slika budućnosti koja nas čeka odmah tu, iza ćoška.
Rečenica kojom započinjemo priču kojom znamo da ćemo potući dotadašnja verovanja sagovornika. Često je ono što sledi ovu rečenicu veoma surovo.
X: Jebem ti Švarcenegera,nabildovanog mrtvog Amera,šta on misli,naduva se steroidima i može šta hoće,tu priznaje pedere na Floridi.
Y: Da ti kažem ja nešto sinko. Prvo,Arnold je Austrijanac. Drugo,on je otac bodibildinga,veruj mi,u najmanjoj dozi je od svih koristio te suplemente,a treće on je gradonačelnik jebene Kalifornije,zato prestani da sereš.
Odgovor u 101% situacija kada neko, zbog velikog nivoa smorenosti, upita - 'hoće nekad nešto da se desi?.'
R - hoće nekad nešto da se desi?
V - Idi po piv....
R - E jebem te orginalna.