Lik koji se konstantno poziva na čovjeka po kome je i dobio nadimak, a kojeg koristi kao opšti simbol za neshvaćenost. Pozivajući se na Kolumba, on se automatski svrstava u avangardu, kojoj nikada pripadati neće.
Siši majmune, ne shvataš poentu. Glup si k'o točak dizvine bicikl, hehe. Pa zbog takvih kao što si ti Kolumbo je i spaljen na lomači. - Kolumbo nije spaljen na lomači međede.
- Draga, mogli bi nešto da radimo kad si se već namestila kao turska liga? - Maco, došla mi tetka iz Crvenke. Ipak, ne. Ali mogu da ti priuštim nešto drugo, mmm... - Heh, pa naravnohohohohohohoho... keeeeeeeeešeeelj!
I nakon dve godine, svako veče, svako jutro, svaki dan... Još uvek se čuje plač granate. Danas nema Sunca. Samo jecaji i sećanje. Ponekad se sećam, ali misao mi odluta kad čujem tvoju majku kako plače. Odjednom mi ceo onaj dan padne na pamet; cela kasarna, vojni kamioni, ambulantna kola, gomila ljudi, Ljubiša Diković, sezona višanja, suze, suze i suze.
Svesni smo da jedna stranica knjige više nije na svom mestu, ali niko ne želi da prizna. Vetar je otcepio i odneo. Ostaje da pamtimo ono što smo pročitali; taj zauvek urezani lik i ono malo poslednjih reči.
Glasovi...
I nakon dve godine, svako veče, svako jutro, svaki dan... Još uvek se čuje plač granate. Svaki tren, ali danas najviše.
Rečenica koju si kao mali čuo 12764 puta od svojih roditelja dok su ti tetke, strine i kevine koleginice sa posla uvaljivale svakave gluposti u ruke. Dok si ti onako besan svaki put morao da odgovaraš sa "Hvaja", iako nisi bio baš oduševljen poklonima. Dobro, ruku na srce, bilo je tu po koja novčanica od 10-20 maraka i po neka do jaja čokolada.
Ju ju ju ju ju !!! ženska spodoba od dva metra i 120 kilograma utrčava u dnevni boravak, hvata te pod miške i podiže do plafona, tako da ti onaj malopređašnji "Frutek" izbija na usta. Pa gde si pile tetkino???? ju ju ju ju... nazireš joj zlatan zub i osećaš zadah kao da je sisala auspuh od "tristaća". Osećaš turbulenciju dok te spušta nazad na pod i vadi iz torbe 10 čokoladica "Životinjsko carstvo", oči ti se cakle. -Ajde ljubi tetku, da ti tetka da nešto! - nastaje dilema, preračunavaš faktore rizika i ipak je ljubiš. Samo što si zgrabio "teško zarađenu" gomilicu čokolada, roditelji te streljaju rečima "Ajde sine, kako se kaže?" -gledaš ih i pomišljaš u sebi, zašto? Pa poljubio sam je, zar to nije dovoljno? Ipak izgovaraš čuveno "Hvaja" i odlaziš da jedeš svoje čokolade dok oni ostaju da se proseravaju kako si ti kulturno dete i kako znaš da kažeš Hvala. Eh kad bi samo znali....
Hot čatovanje preko bezbroj ``društvenih mreža`` koje su mnogima zamenile staro dobro muvanje oči u oči.
Rukobludnik: Oče, zgrešio sam. Rukobludio sam. Otac Miloje: Jel opet preko FejsBukve? R: Pa...da. OM: Šta kaže sedma sajber-zapovest? R: Ne čini rukobludije sa ženom bližnjeg svoga OM: A jel bila žena? R: Pa... (gleda da izvrda odgovor) Jeste. OM: Punoletna? R: Pa sad... jel može za prolaznu ocenu to što je žensko? OM: Ajde, dobro...Samo da nisi otišao u neke gejštine. Ipak, danas, jelte, ženska deca izgledaju tako da ne možeš znati koliko godina ima. R: Jeste, lažu sram ih bilo! OM: (zamišljeno će sebi u bradu) Ma nekad ne možeš ni razlikovati ko je muško, a ko žensko. R: Šta ste rekli? OM: Ništa, rekoh - ma nekada ne možeš rizikovati jer si muško, a ona žensko. Idi sad, i ne rukobludi više. Veliki Brat te gleda, zaglavićeš isključenje sa interneta i goreti u večnom ognju bezinternetskog sveta uz Pink i Kursadžije.
Narodna izreka, koja se upućuje ortaku koji se večito tripuje kako mu nešto nije dobro, kada se iscrpe sve alternativne metode ubeđivanja da je sve to samo umislio.
Sale: "Jaoj, batice, opet mi nešto nije dobro!" Marko: "Ma daj, bre, ti se non stop nešto tripuješ oko zdravlja. A li ti malo curne nos, odmah si mrtav bolestan!" Sale: "Matori, nije baš tako... nešto sam malaksao, kašljao sam jutros, grlo mi je crveno..." Marko: "E, sinak, da ti kaže tvoj brat nešto... dok se god budiš sa dignutim, znači da si zdrav, nemoj da se brineš ništa!!!"
Javlja se kao posljedica pijančenja, teljenja od alkohola prethodne noći. Na mamurno jutro odbija svaki vid saradnje i vrši samo najosnovnije funkcije. Praćen je teškom glavoboljom i krvavim očima, po čemu druge osobe najlakše i prepoznaju ovo stanje.
-"Sine, aj ustaj, neće se loze same okopati, hehehe." -:otvara oči: "mrmljmrmlj... sa'ću, minut... pišam, serem, jedem... mrmljmrmlj..." -"Sunce ti jebem, opet si se otelio sinoć!" -"mrmlj... nisam, koj' ti je..." -"Pogledaj ti oči majmunčino, crvene se k'o lampica za gorivo! Mozak ti je na rezervi! Sa'ćeš ti meni da kopaš sam, pizda ti materina. Ustaj!"
Lik koji se razvlači,sve ga mrzi.Sav je kljakav,gde god ga pipneš ''tu se operisao'',retko kad se bavi fizičkim aktivnostima,glavni izgovori su mu ''nije mi dobro'' i ''boli me glava'',ljudi bi pomislili da mu keva još uvek briše bulju...Takozvani kilavko.
X:"Ajde na fudbal,ne smaraj,fali nam jedan!" Y:"Neee mooogu bre,glava me boli,nije mi dobro ceo dan..." X:"Kakav si ti govnjaivko!"
Nedeljno jutro, provincija, pekara otvorena u pola pet ujutro i cela ulica miriše na sveži hleb - peciva se iznose tek od pola sedam da školarci mogu kupiti užinu. Populacija zombija je već budna i kreće u pohod na svežu robu.
- Milunka vadi tandžaru! Evo stižu penzioneri, privuk`o ih miris, sav će leba da nam ispipaju! - `vataj Radisave, ode ja po sataru da malo pripomognem!