Pristojna verzija izraza: "Ajde, digni malo dupe, pomjeri se s tog kauča i poslušaj kad ti se nešto kaže, neće ti pasti kruna s glave!" Naravno, izrečeno ovako, djeluje kao sasvim korektna molba, što obično garantuje pozitivan ishod.
- Ej... - Reci... - Ajde, skuvaj nam kafu, ako ti nije štogod? Prijala bi nam oboma. - (Jes', prijalo bi tebi malo da kupiš prnje i odeš više, parazitiraš ovdje već 10 dana, da sam znao da možeš ovoliko pojesti, nikad te ne bih ni zvao) 'Ajde, de..
Rečenica kojom te je keva prokunula. Osudila na umetnički život, bićeš vajar. Šalim se. Radi se o rečenici kojom ti keva dokaže koliko ti je ona ustvari bitna u tvom životu i kako neke stvari ne možeš uraditi bez nje. Uglavnom ova rečenica izleti iz usta u trenutku svadje između vas dvoje. Skontaš da nisi u pravi, al ne popuštaš, a keva, keva je svakako u pravu.
- Rekao sam ti sto puta da ne volim papriku i ne mogu da jedem ovaj đuveč! - Jedi to, rekla sam ti! - Ne mogu. Povraća mi se od odvratnog mirisa paprike! Pi! - Ne moraš da jedeš! Ja drugo neću kuvati! Neću ti ni peglati, ni pare više davati. Nemoj mi se obraćati. A neka, neka, kad me ne bude pravićeš ti mene od blata, ja ti kažem! Imaš tatu, pa sa njim pod ruku od sad!
Pitanje koje je upućeno krajnje glupavoj osobi od strane trenera, roditelja ili nastavnika. (Znam za verzija, da bude samo lepa i to)
Nastavnik: Dobro, ti (određeni učenik, prosek 2.00) koje je rešenje zadatka br. 3 (x-2=5) Učenik: Ne znam. Nastavnik: Ajde dođi na tablu, pa ćemo ga zajedno uraditi. ( Ide učenik, nema veze s vezom) Nastavnik: Da li znaš kako ide postavka?? Učenik: Ne. (Nastavnik kaže postavku, samo ostalo učeniku da izračuna 5+2) Nastavnik: Evo izračunaj i dobićeš rešenje. Učenik: Ali ja sam vam rekao da ne znam. Nastavnik: Pa dobro bre, jel ti glava služi samo da ti kiša ne pada u stomak??
Marija: Zorane, pomeri se jebote! Samo u taj TV buljiš! Ne mogu ja sama sve da uradim. Idi skloni ono suđe, pa odnesi smeće. 'Ajde pokret. Kad se vratiš, mogao bi i da usisaš ovu kuću malo, vidi na šta liči! Zoran: Stani bre, ne mogu da dišem, samo što sam sredio svoj dio ormara... Marija: Vidi ga što se upečio, pfff! Gospodin ne može da diše! A mene nisi pitao mogu li da dišem, kad sam prala kupatilo i brisala podove! Ustaj more, nemoj da ti ponavljam!!! Zoran: Evo, evo...
:spremanje završeno, on lagano odumire na kauču, a ona energično uleće u sobu:
Marija: Šta si zalegao ranije?! Nije ništa radio pola godine, pa se sad umorio! Jesi bacio smeće?! Zoran: Šta se dereš bre, čujem te odlično... Bacio sam smeće, usisao kuću, sve sam završio. Marija: Nemoj samo da mi se preforsiraš, molim te. Puno ti je to bilo, bojim se. Zoran: Nemoj ljubavi tako, sve sam te poslušao. A je l' bi mogla ti da mi skuvaš kaficu? Marija: Ja da ti kuvam kafu?! Nije ti dosta što svaki dan idem i pospremam za tobom?! Što kuvam, čistim i peglam sve u šesn'es'?! E neće moći!!! Mogao bi i ti da je skuvaš, ne bi ti Bog kiriju uzeo!
:pokunjeno ustaje da skuva kafu, dok ona odlazi na pedikir:
Pojava vidljiva prilikom snošaja sa cupikama teškim jedva 50-tak kila, vižljastim kao mačići, koje prevrćeš po rukama, nosaš ih na kiti uz stepenice, obrćeš ih naglavačke za stojeću šezdeset devetku... a kad treba da iz gepeka izvučeš vreću cementa od 50 kila da bi na ujakovoj terasi u Čortanovcima zakrpio popucali beton kičma ti puca i stenješ "Pu, pedeset vam majki jebem svima koji ste ga pakovali tako!"
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče! J: Dobro veče. M: Kako ste? Jeste zdravo? J: Dobro smo. Zdravi smo. M: Ima li zime? J: Ima M: Kako si ti sine? J: Dobro je. M: Je' slušaju matori? J: Slušaju. M: Ima li kak'a devojkara? J: Ima. M: Jel znaš ko je na telefonu? J: Ne'am pojma! M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene? J: Ne mogu da se setim. M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE! J: Ne znam stvarno. M: Pa sa kim ja razgovaram? J: Sa Jovanom Ilićem. M:... J: Alo!? M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!