Stavljanje sagovorniku do znanja da traži mnogo od vas. Izraz nema mnogo smisla, ali uz odgovarajući ton, sagovornik će tačno znati šta ste hteli da mu kažete.
1: E brate, danas mi dolazi riba, Tijana, pričao sam ti o njoj. Ja sad idem da kupim pićence i neki film, a ona će skoro da stigne pa ti časkom namesti moj krevet, ali nemoj previše da zatežeš malo mi to pederski, složi mi u ormar one stvari sa fotelje, prebriši malo prašinu jer je alergična, pa onda onako usput usisaš malo bar spavaću sobu i spremi pohovane tikvice sa kačkavaljem za dvoje, a možeš i za troje pa ti da jedeš kasnije kad ode.
2: Eee važi, da nećeš i da ti prdnem možda?
1: Znači tako. Nikad nisam mogao da računam na tebe. (Pokunjeno odlazi pomiren sa sudbinom i kreće sam da namešta krevet.)
Fino ušuškan iza priče o glavobolji, simpatičan način da se našalite sa drugaricom ili prijateljicom.
Ana: "Uh...kako me boli glava!" Ja: "Pa šta najčešće piješ da ti prođe glava?" Ana: "Šta znam...uglavnom brufen!" Ja: "I prođe ti?" Ana: "Prođe!" Ja: "Cela?" Ana: "???....(nakon par sekundi)...pederu jedan...kakav si...ccccccc!!!!
Po sistemu, šta će detetu tolke pare, retoričko pitanje koje svaki roditelj postavi sinu, kad za rođendan ili dolazak nekog rođaka iz inostranstva zabode kakav keš. Šta će detetu tolke pare, ne zna on šta je to, mi ćemo za to da platimo struju i telefon, a od sledeće plate dobiće tu igračku koju tolko želi. Posle par godina uzimanja harača od deteta, ovaj izvali o čemu se radi i seti se da je uvek bio kraljan od strane roditelja kada je dobijao keš, pa više ne želi da mu roditelji bilo šta čuvaju, ali posle par šamara da i onu ušteđevinu od 5 i 10 dinara. Neki iskusniji bebci lažu pa prijavljuju manju cifru i pola zadrže za sebe, kad konačno shvate kakve diktatore imaju u kući.
-Sine, kolko ti je dao para tatin rođak Mile? -Sto evra, jeee. -Samo? Kakva je on cicija postao. -Hoćemo da idemo da kupimo onu igračku što mi se sviđa? -Kako ne... A sine, oćeš mama ti čuva te pare, pa da idemo sutra da kupimo? -Evo mama. Jedva čekam sutra! -----
-Sine, kolko ti je para dao tatin rođak Mile? -Sto evra. -Samo? A je l oćeš da ti mama čuva te pare? -Kao prošle godine? Ako mora... -----
-Sine, kolko ti je para dao tatin rođak Mile? -Pedeset evra. -Cicijaš pravi, nula od čoveka, kao i svi tatini rođaci!!! -Oćeš ti da mi čuvaš pare, mama? -Oće mama, oće...
Ono sto treba reci gospodi koja bi vazda da vam sole pamet; stalno pricaju sta treba da jedete i pijete, sta je stetno po zdravlje, kao da ste im rod najrodjeniji pa se oni mnogo brinu za vas.
"Eto...bolesna...al' ces da zapalis cigaru, i znas te kafe za poneti imaju mnogo secera..." "Znas sta, sestro? Ti na moju saranu ic ne mora da dolazis, dakle ni prema mom zdravlju nemas nikakve obaveze!"
Jedno od onih "presudnih" pitanja koje ti postavlja svako koga znas. Obicno izgovaras sa entuzijazmom, ali to se menja kako staris.
Polazak u prvi razred: Deda: Sta ces ti dedino da budes? dedino: Bicu fudbaler i igracu za Real
Polozeni ispiti i sledi prijavljivanje za srednju skolu: Deda: Sta ces ti dedino da budes? dedino: Bicu programer i radicu za IBM
Zavrsena srednja skola, priprema ispita za fakultet: Deda umro pre 2 godina, i baba pita: A sta ces ti babino da budes? babino: Ma batalicu skolu, to je za morone, sljakam kod Zike japanca, popravljam tojote ( i polako uvlaci dim iz cigare i pije pivo da ga digne pre odlaska na posao)
To što nameravaš da kupiš je preskupo. Završićeš u bolnici kada vidiš račun, i mentalno stanje će ti se resetovati na nivo dvogodišnjaka.
- Do koliko planirate da date za novi auto? - Pa, do 30.000 evra... Uuu, onaj je dobar! Uzeću njega. - Naravno gospodine. Idem samo da zamolim medicinsku sestru da vam donese bojicu, da potpišete ček.
Sakupio si sve izvode, navode, spiskove, pečate, zmajeve kugle...Platio si takse, premije, osiguranja, manikir psa zaove predsednika opštine i čekaš na šalteru od 6 ujutru prethodnog dana. Ovo je deseti dan kako dolaziš, ali još nisi na redu, jer se u stalno krcatoj čekaonici neprestano rifrešuje gomila penzionera koji ulaze preko reda i veze. Da bi odagnao suicidne misli, s mozgom na stend baju računaš približnu kubikažu prostorije, više mehanički. Iz reda odlazi jedan penzioner, i tu negde na polovini blagog olakšanja, saseca te surova istina. Do šaltera se gura romski bračni par sa devetoro dece i navodno svi imaju zakazano za pasoš. Blekaut.
Ni sam ne znaš koliko je proteklo. Unutra vreme drugačije teče. Sporije. I nekad deluje kao da se smeje, onako podrugljivo, tvojoj nemoći. Na šalteru si. Bez reči pružaš krvavo zarađeni sviitak zlata vrednih papira. To je to. Gotovo je. Bićeš slobodan. Već osećaš čist vazduh i čuješ tuš kako prska...I sapun... - "Ima jedan problem." Pomišljaš "Kakav? KAKAV?! Sve sam skupio, vraćali ste me OSAM PUTA po još nešto! Imam i jebenu potvrdu o starom broju ulice iz seoske mesne kancelarije koja radi samo sredom OD SEDAM DO DVA!", ali iz tebe izlazi tupa mešavina krika i samrtnog hropca. - U indeksu vidim da je vaš đed, gospodine, bio kolaborator. Naime, po našim podacima, hiljadušeststosedamnaeste skov'o je dva triput kaljena jatagana za Saftet-aliju, tadašnjeg muftiju požarevačke nahije. Uplatite taksu za izmenu registra na ovaj žiro račun i dođite sutra u 6 sa potvrdom o uplati i ostalim dokumentima...SLEDEĆI!
Ti ne znaš istinu. Veruj mi je bih ti rekao. Al opet sa druge strane i ne mogu. Nije da neću, hoću ja ali ne bi to da ti kažem direktno. Bolje da te pripremim za to, onako okolo da krenem, polako dok ti skroz ne popizdiš, dok ti ne nabijem pritisak 300 sa 200, iz ušiju ne počne da ti izbija para kao Ćiri kroz Šargansku osmicu u najboljim godinama i lice ne dovedem do boje babunove guzice. Tada će ti verovatno biti lakše da podneseš ono što ću tek da ti kažem.
S: Ćale, jel bi mogao da dođeš do škole sutra? Ć: Koji ću moj sad, bio sam pre neki dan? S : Ma nemam pojma, rekla razredna da dođeš
Ć : Mali šta si sad zasr'o govori dok još možeš! S : Ma nisam ništa... Hoće razredna da priča sa tobom.
-------------Ćira u najboljim danima-----------
Ć : JEBEM LI TI SITNO ŽITO GOVORI ŠTA SI URADIO!!! Samo da nađem ključ od kredenca, ima da donesem onaj kožni kaiš što mi je tvoj pokojni deda Mirko, Bog da mu dusu prosti, ostavio u nasleđe. S : Ma nije ništa bilo... i ponesi 50 evra kad kreneš u školu...
------------Babunova guzica...............
Ć : SVETLANA GDE MI JE KLJUČ OD KREDENCA!!!! Mali nemoj mene da vrtiš ko špagetu! SVETLANA!!! Ma jebem ti kredenac... :zup: (skida kaiš sa pantalona).... Za ovu priliku biće dobar i ovaj kineski. Pevaj!!
Rečenica iz legendarnog domaćeg filma „Nacionalna klasa“, koja je dobila primenu u svakodnevnom govoru za zajebavanje one grupacije ljudi koja ne zna šta ona znači, i za zavlačenje one stvari drugoj grupaciji koja je, pak, upoznata sa dijalogom.
Tast: „A, da, brzine idu u H - prva gore levo, druga...“ Floyd: „Da, da, znam... (tiše) Ti ćeš da me naučiš kako idu brzine“. Tast: „Molim?“ Floyd: „Ništa, kažem, hvala čika Momo“.
Ona: „Đuro, dok se vratim kući – hoću da si prošetao kuče i raspremio sobu! I nemoj da ti dva puta ponavaljam!“ On: „Ma sigurno, najbolje da hoću, još i prozore da operem, a?“ Ona: „Šta si rekao?“ On: „Ništa, kažem, hvala čika Momo!“ Ona :bledi pogled: