Narodnjaci koje je sramota da se tako nazivaju. U Srbiji se u tu svrhu nekad koristi i termin pop muzika.
Ponosan sam time što znam malo primera.
Narodnjaci koje je sramota da se tako nazivaju. U Srbiji se u tu svrhu nekad koristi i termin pop muzika.
Ponosan sam time što znam malo primera.
Ono što će u XX veku postati seks, droga i rok en rol.
Muzika uz koju se dobro provodiš i kada nisi pod dejstvom alkohola.
- Kako je bilo sinoć na žurci?
- Jezivo.
- A muzika?
- Mnogo dobra, vrhunski sam se proveo, a kapi alkohola nisam popio.
Nije reč samo o vrsti muzike, o udarima decibela i buci koja vas danima prati, već o prokletom ritmu koji udovi prihvataju bez pogovora, koji vas tera da se njišete kao sojka na jugovini, i zbog kojeg dugo posle toga sebi izgledate budalasti i smešni.
Podžanr Džonija Keša.
U većini slučajeva razlog što dvosatno putovanje izgleda kao četvorosatno.
Majstore, je l' ti se to sin danas ženi?
Predivna stvar za uši da čuju što zahteva posebnu veštinu i znanje kao i dug jezik za imenovanje svih istrumenata koji se koriste. Bend ovakve muzike obično ima od 10 pa nadalje članova kojeg čini jedno žensko, profa iz muzičke kojem je ovo hobi, neko muško koje je došlo zbog te ženske i ostali koji vole "srednji vek" fazon. U zavisnosti od zemlje do zemlje varira im popularnost al' imaju veliku popularnost međ' ljudima u zemljama koje mogu da se ponose bogatom srednjevekovnom tradicijom. Čudno je da kod nas otprilike jedini fanovi tip ljudi koji ide u opere svaku nedelju čisto kao deo muzičkog obrazovanja, jedino se Kelti mogu potpasti pod ovu grupu al' to samo zbog violine koju sviraju, što je stvarno neobično kad se zna da imamo da se ponosimo srednjim vekom čak i više nego neki Švaba iz Drn-drna kojem je do 19. veka vladao mali knežić Fransoa koji je dobio zemlju od nekog nemačog cara koji je bio samo lakej plemstvu. Verovatno malo zbog ostatka socijalizma i Partizana koji su pokupili sve stranice istorije da bi slavili kako su bežali od istog Švabe, malo zbog srama što su nas Turci počistili i jebali ionako smo mogli mi da jebemo njih i malo zbog toga što smo svi mi pomenuti Turci pa zaigravamo samo na istočnjačke zurle - mada opet i to je srednjevekovna muzika tako da se i ne gubi tu puno. Naravno ima i rokera tu al' koja im je vajda kad počinju da zvuče jedno te isto kad im je dovoljno samo da naprave jedan srednjevekovni bend i konačno unesu tu "dugo očekivanu živost" u učmalost muzičke scene što se propoveda već dosta dugo.
"Ja sviram na miksu."
"Ja na basu."
"Ja na :vadi spisak: zurla, danteova frulica, obična frulica, bubnjevi, gajde, škotske gajde, zvono, zvonca, timpan, klavir...itd."
Kada isključiš Preldžije i uključiš Jandrino jato. Mada, moguće su i blage varijacije na temu Jandrinog jata, iako je varijacija na opšti pojam muzike koji je Jandrino jato teško pojmljiv konvencionalnom logikom, pa koristio se i modus ponens.
Solo pevanje u izvedbi lokalnog svestenika povodom vencanja, sahrane i sl.
Muzika sa radija koja vam pomaže da poneseni ritmom brže operete prozore.