Čovek kog Albanci iskoriste za delove.
„sublimacija na delu“
Tačno ta rečSublimacija na delu1 definicija →Statusni simbol teške zajebanosti. Indikator istinskih alfa jebača, kojima je kroćenje vatre primarni poso u životu, a sve ostalo što rade im dođe ko proser tiket u kladionici. Kao, saću vam pokažem kako ću odsviram solažu od četriiljadepestotrijes nota uz pomoć tarzančića na dupetu a sve dok sam batalio cigar na čiviju da se puši ko pičkin dim. Il ček dodvojim kubanca na klavir kad me već molite da vam tukijem odsviram nešto iz mog klasičnog jesenjeg opusa. Misim ne bi ja nego kad ste već navalili...
Komentar prosečnog pubertetlije, toliko ružnog da kad krene da masturbira, i njegova ruka se pravi da spava.
A skakao bi na sve što ide na dve noge ili gura točak invalidskih kolica, od kasirke do kondukterke, preko razredne i milf Jadranke sa petog sprata.
Izjava, kojom se opisuje posebno zgodna maloletna devojka.
A:“Batice, bio sam juče kod tetke. Došla joj komšinica na kafu...sa ćerkom. Mala je treći srednje, znaš kako dobro izgleda?!“
B:“Brate, ona je maloletnica, a ti imaš tri banke!“
A:”Ma znam al’ tako je dobra... Da kreneš na robiju sa osmehom na licu!”
Uvek te oda kad treba da sprečiš ubistvo u filmu. U stvarnosti obično probudi roditelje kad se vraćaš pijan iz provoda.
Film:
Približavaš se slabo osvetljenim hodnikom sobi iz koje dopiru nekakvi čudni zvuci. Otvoriš ormar kad ono odelo ti izašlo iz mode. Ne, stani, to je samo loš san, ili glup vic. Uostalom, nije ni važno. Elem, približavaš se sobi laganim korakom, malo ti fali da iza ugla nazreš lice čoveka sa crnim šeširom u tamnom odelu dok ti je sagovornikovo lice potpuno vidljivo, to je, naravno, tvoja povremena kres - kombinacija kojoj si u vrtlogu strasti poverio neku dugo skrivanu porodičnu tajnu. Bum, i žena je mrtva. Spremaš se da asasinu s leđa zadaš fatal blow, krećeš, škrrr (dobro poznati zvuk), bum, osećaš hladno olovo sačme i gušiš se u sopstvenoj krvi. Ne, ne i ne, ipak ne možeš da ubiješ glavnog lika. Umesto toga bacaš se u stranu u stilu Maks Pejna, vešto izbegavajući raspršene šrapnele sačme, sakriješ se iza zida, vadiš oružje, kad ono imaš šta da vidiš, ostao si bez municije, polako proviruješ, a od ubice ni traga ni glasa. Nema veze, tvoj je na kraju filma.
Stvarnost:
Vraćaš se kući u sitne sate, nekako potrefiš kvaku. Ulaziš tiho, polako skidaš patike, i spremaš se za izazov večeri, kako preći dugačak hodnik od starih dasaka, a pri tom ne probuditi roditelje? Hm, eureka! Pada ti na pamet scena iz Čarlstona, u vinogradu. Odigraćeš. Jeste da ti fali riba, al' šta da se radi, moraćeš da improvizuješ. Hvataš predmet svojih mokrih snova za ruke i uz zvuke tanga krećeš, zadivljen si svojim umećem čak toliko da nadmašuješ i Asku, i sve ide kao podmazano, već nazireš vrata svoje sobe, pobednički osećaj te obuzima, škrrr (not again), toliko je zaškripelo da si zamalo odvalio dasku, skrhan porazom saplićeš se i padaš. Nema veze, bar si pokušao.
Istina.
Neki ovo zovu "Ljubav na prvi pogled", al' ajd da se ne lažemo.
Muškarac: Uh što bi je razavalio, skičala bi ko da brata ženi! (TRUE)
ili
Muškarac: Baš mi se sviđa ova punija djevojka. Volio bih da je oženim i da imam djecu s njom, da živimo srećni do kraja života. (FALSE)
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Žena: Ovo je baš pristojan mladić. Osjećam leptiriće u stomaku iako vozi juga. Nadam se da će me pozvati na piće, ubrati mi cvijet, pitati me da se udam za njega, ja ću se nećkati pa pristati, pa ćemo se vjenčati, pa ćemo kupiti mašinu za suđe, pa ćemo imati djecu, pa ću ja redovno ići na pilates, pa on neće piti pivo, pa... (FALSE)
ili
Žena: Dobar primjerak. Nosi se dobro. Baš me zanima koliki palamar ima?! Provjeriću ja to, hehe.
4 ujutro, mrkli mrak, dva automobila jezde prema Makarskoj kroz noć.Mnogim se čini da je jedan prokuvao koliko se dimi ali ne, jedan je za pušače i jedan za nepušače,jebi ti to, EU je EU. Zora rudi, sunce se rađa k’o da ga Jovan Perišić izvlači iza gore. Već u 6 smo pogriješili skretanje pa smo morali dužim putem.Nema veze, bar je zajebancija dobra a imamo pive, možemo do Njemačke izdržati.
Došli smo na granicu, ličnim kartama uskoro ističe rok, i ,nekada čupavi i mršavi rokeri na slikama, sada su debeli i proćelavi bećari, ponosni pitomci obližnje brente, jebi ga , povukla rodna gruda. Poslije nekoliko minuta provjeravanja ljubazni carinik nas je pustio u „Lijepu nji’ovu“.
Niko od nas nije bio na moru od rata, a i tada smo bili brabonjci pa se i ne sjecamo. Kad se ukaza plavetnilo, svetu ti nedlju, niko ne progovara. Kako se spustamo obali cuje se šapat „more, more“.Što smo bliže obali šapat polako postaje uzvik. Onda smo utrčali u vodu počeli smo da se dernjamo k’o konji i oduševljeno udaramo po površini vode „MOREEEE, MOREEEEEEE“. Sreća, rano je, oko pola 9, pa nema još nikoga. Sjeli smo da popijemo po koju, jedan nam je potrošio kremu za sunce, navik’o se kiseliom varenikom mazati. Gledamo ima li treba, al’ nista. Otišli smo i u vodu da se peremo, takmičili se ko će prvi doplivati do plute...Nije niko, kosidba je davno prošla, snaga izdade, tad sam se i uvjerio da je voda slana. Ipak iz trećeg puta došli smo do plute. Toliko smo se odmarali da je spasilac pomislio da hoćemo da krademo kanap da kolijenčimo konje po našim urvinama i otjero nas. Dopizdilo, vrućina, piva se lagano mlači, ali počinju lagano i trebe pristizati i plaža više ne liči na gerontološki centar. Kad od neka doba, jedna treba izbaci sisu i uđe u more da se pokvasi . A mi, k’o u pozorištu poredali se u plićak, oči ko fildžani, ne pretvaramo, toliko smo zagorili da voda dostiže tačku ključanja. Dobra treba, nema šta, zašiljila sisu k’o prvačić olovku, ma pokid’o bi je k’o kosibaša snajku. Skontali smo da oko nas niko ne priča srpski, pa smo slobodno bacali komentare, ma milina. Nakon nekog vremena sve je bilo preplavljeno sisama, morao sam u vodu da se rashladim, a i nije pješčana plaža da kitom izvrtim rošu pa da ga metnem đe bilo. . Iako smo bili najmanja etnička grupa, stavili smo do znanja da smo najglasniji, pa u radijusu od 30 metara nikog nije bilo.
Iznajmili smo i pedalinu. Ne znam kolika joj je nosivost ali nas osam se uspjelo popeti, žive vage tona.Nagone talasi u plićak, ma okret’o- ne okret’o isto ti je. Sunce ti jebem, odjednom, začu se tup udarac. Ja se osudio. Nesta čojek pod lađom. Izlazi, drži se za glavu, čanta nešto na stranjskom.“I mi tebi, pička ti materina, šta roniš po plićaku, k’o da ćeš Titanik naći na dubini od meter.“ Navintašmo nekako na pučinu.Kad smo odmalki, tiho propjeva kištra pive iz nas, „Morem ploviiiii“... Od silnog pedalanja smo pocrkali od gladi, izvadimo novaku, prostremo na plaži, nek’ vide ovi Česi, Poljaci i ostali evropejci kako majka sina oprema na plažu, sve je bilo ukusnije nego inace ,samo što se sir vratio u tečno stanje.
Ojela mi se guza ko malom Zoranu u kultnom filmu „Tito i ja“, valjda od soli, tek, došlo mi da plačem, a i nisam imao mlijeka da ublažim bol. Podapro sam guzu nekako, al došo vakat da se ide kućiPut je bio dosadan, iscrpljeni, umorni, od sna nas je odvajao samo novi cd JP-ja i to što svjetlimo u mraku koliko smo izgorili na suncu. Odjednom treska, lupanje, drž- ne daj, osjetismo da smo sišli sa piste na makadam. Osmijeh ozari facu bradatu i mrsku , ugledasmo natpis „Dobrodošli u Republiku Srpsku“.Lijepo je tamo, samo da nije naka žega, i onolika vodurina me plaši. Eto bili smo na moru. Čitav dan. Al što’no naš narod kaže:“Svuda prođi, ali kući dođi“.
Scena koja će u američkim tinejdžerskim filmovima obeležiti dalji tok radnje. Ja znam, vi znate, svi sigurno znaju da će oni na kraju u nekoj romantičnoj sceni završiti zajedno, samo oni to ne znaju. Radnja-kliše. Oboje zamišljeni šetaju hodnikom kada se sudaraju. Ona ispušta knjige koje je nosila u rukama. Oboje skupljaju knjige sa poda, on se izvinjava. Pogledi im se susreću. I sad se oni tu gledaju, ne progovaraju(inače je sasvim normalno gledati u nekog 5-10 sekundi bez ijedne reči). Ljubav na 1. pogled. I tada kreće natezanje do poslednje scene u filmu. On smotan, ona se ispoveda najboljoj drugarici. Pitanje je zašto se u našim školama ne dešava takvo zaljubljivanje, koje je sudeći po ovim filmovima vrlo često. Možda zato što devojke u Srboji kao sav normalan svet nose knjige u torbi.
U jednoj srednjoj školi u Srbiji...Oboje šetaju hodnikom zamišljeni, sudaraju se, ona ispušta svoj rozi mobilni sa cirkonima.
ona: Majmunčino jedna, jesi li ti ćorav?! Je l' gledaš ti gde ideš?! Ima da mi kupiš nov!
on(pokušava da skupi delove): E izvini stvarno...
ona: A jako mi sad vredi to tvoje izvinjenje!
Pogledi im se susreću,on gleda u nju...
ona: Šta buljiš u mene, some jedan!
Vremena dolaze i prolaze. Moje, tvoje, svačije...
Kada prođe vreme veoma uticajne i stroge osobe, kada ona nije više na položaju a najčešće ni u snazi, onda se nađe gomila nekadašnjih dupeuvlakača koji tada "stvar isteruju na čistinu", pa prozivaju i kače ljudima sve i svašta.
Tada ovaj izraz zaživi.
A: Direktor Djoka nije valjao...
B: Ali imali smo redovnu platu...
A: Jeste, a što meni nije dao stan. A? A šta ćemo s tim?
B: Pa ti već imaš stan.
A. Nemam. Taj se vodi na ženu.
izraz slabo poznat muskom delu populacije...to je izraz koi se korisi iskljucivo u zenskim krugovima kao opis stanja,kad vas neki dobar tip da na vlagu ili ti dzoger...kad zelite da opisete prijateljici kako je preterano dobar,odnosno iskarikirate celu situaciju,dajuci akcenat na njegovu muzevnost....kaze se jos i ultimativno dzogerisanje...u principu se radi vrlo jednostavnom a kvalitetnom aktivno-reaktivnom procesu u zenskom mozgu izazvanom samo njusenjem i vizualnim dozivljavanjem muzjaka...kaze se jos hemija pase al bas pase...stanje svesti svojstveno iskljucivo zenama...
...e sad i ako dzoger nije najomiljenija alatka u domacinstvu u ovom bi slucaju se ta teorija pobija jer bi kao takav bio san svake domacice..zasto?..zato!...bajkoviti primer sledi:
lik je toliko markantan da zraci seksapilom...akcija-strelja vas pogedom...
vasa prva reakcija je da se uputite put spajze
dohvatite dzoger po mogucnosti onaj sa spuzvom sto moze da se cedi,amper
i lezerno pokupite vasu vlagu sa poda...znaci brises sljkkkkk cedis...pa opet brises cedis sljkkk u amper...:)