Tiketi većine kladioničara.Minimalna isplata je 500000 dinara,a šansa da prođe tiket je 1:100000.Ali dobro,nada umire poslednja...
X:"Matori,pogledaj ovaj "zbogom sirotinjo" tiket!Realno,gde mogu da padnem???" Y:"#$%%???#$#!#!!? Gde možeš da padneš??? 1235,54 kvota????? I ti na to stavljaš pola somuna!???Idi bre leči se!" X:"Ma gađiglo majmune.Proći će jednom pa ćeš da me moliš da ti uzmem pljuge!"
Kapiranje u poslednjem trenutku. Zapravo, već je prekasno. Ništa ti nije bilo jasno i onda od jedanput, cap, sve kapiraš! Ali kurac sad, sad je već gotovo, džabe... Radi se o nekoj situaciji, u koju ti nisi bio dovoljno upućen i onda ti neko objasni ali ne kako treba, tako da ti tek na kraju skontaš šta je hteo reći.
-Sajmone, je l' bila moja žena opet kod tebe na terapiji? -Jeste vala, crkoh. -Težak posao, a? Pa jebi ga, ali uvek mi Meri dođe oraspoložena posle toga. -Pa nije ni čudo kada samo leži dok ja sve radim... -Pa da. Jesi ti baš dobar maser, mislim, mogao bih i ja da zakažem neki termin, a? -S' ti lud jebo te Patrik u detelinu? -Što? -Pa neću valjda tebe da jebem? -A što da me jebeš? -Pa šta ti misliš, kako ja tvoju Meri "masiram", ili kako ti to već zoveš, svaki drugi dan? -Hoćeš da kažeš da se vi prmpačite svaki put kad je ja odbacim do tebe i dam joj pare da ti plati, a ja sam bio ubeđen da si ti nju masirao?! -Dobro jutro, Kolumbo.
Argument koji sprečava svaku dalju raspravu na datu temu. Najčešće je korišćen od strane ženskog sveta, a upućen je muškom svetu. Da tragedija bude još veća, ženska osoba, koja to izjavljuje, je u vezi sa zaljubljenom muškom jedinkom.
Ona: Oćeš sa mnom na noć muzeja? On: Bih ja nego moram na svadbu kod drugara. Ona: Aaaa, ajde sa mnom na noć muzeja... On: Pa, ne mogu... Red je da odem na svadbu. Ona: Moraš i mnogo bi mi značilo! (neprijatna tišina i neprijatno treptanje posle te izjave) On: Dobro... idemo na jebenu noć muzeja...
Aha, dobro, čuo sam te, ponavljaš istu priču već 7 put, mislim koga uopšte boli kurac za to?!
- Posvađao sam se Majom, nisam mogao više, ostavio sam je, preterala je sa bičevanjem prošli put. - Kul. Mislim, to je i Bogu svejedno, svakako ćete opet da se pomirite, prevelik si ti mazohista da njoj kažeš ne. __________________________________________________________________________
- Sine, nemoj ti mnogo da hodaš po tim koncertima, tamo se svašta dešava, preprodaju drogu i svašta nešto, mogu da te izbodu i uhapse ni krivog ni dužnog. - Da, ja ću sa svoje 23 godine da sedim kod kuće, heklam i gledam reprizu Boljeg života, a sve iz straha da me neko ne zgazi na prvom pešačkom prelazu kad izađem iz kuće. Ljavaj baba, ti ćeš da mi kažeš šta ću da radim! - Ne valja ti to sine, ja sam stara i bolesna a ti tako da mi kažeš, umreću ti sad. - Realno, to je i Bogu svejedno, istu priču mi prodaješ od moje sedamn’este. Ne brinem ja za tebe, živećeš ti kao orao krstaš.
Srednji prst koji meri dubinu, vlažnost i prohodnost. Prethodnica dobro opremljene ekspedicije, spremne za avanturu u neistraženim dubinama tamnih vilajeta ženskog tela.
- Striko, nisam nikad rčio, a Milenica mi izgleda oćna. Imaš neki savet, kakve kreme da koristim i slično? - To! Konačno će i od tebe čovek, sinovče. Slušaj, moraćeš dugo da palacaš klidžu jezikom i sve kao slučajno oko čokoladnog okca, razumeš ti mene. Onda joj metni prstenac u baklavicu, trebali bi da je do tada dobrano pustila vlagu. E, pa'i sad, tako omašćenog sonara spusti lagano u dvojčicu i kad se najmanje nada, rkni joj kalabastera do balčaka i sačekaj koji sekund da joj se oči vrate u duplje. Onda muziciraj po volji, a striko preporučuje dvojnice. Kak'e kurac kreme, bakrači. Pičiji sokić ti je najbolji lubrikant, čičino.
Otaljavanje problema gladi bez upotrebe mašte, da ne kažem mozga. Prvo što nam pada na pamet, naravno ako u kraju nemamo da kupimo dobru pljeskavicu. Punjenje želudca po difoltu, kako bi imali podlogu za cirku. Jedina dobra stvar iz pekare a to je jogurt, gubi smisao ako se pije pre alkohola, a ne jutro posle, kako dolikuje sprženoj jetri.
Brate uzmi bilo šta da jedem umirem od gladi čips na primer ili nešto iz pekare!
Zločinačko udruženje mrzitelja biljaka koje zamenom teza pokušava da progura svoj nastrani način života kao normalan. To su zveri koje nemilosrdno čupaju travu da zadovolje svoje pogane potrebe, i to bez anestezije... ej, bre! Umesto da je kose, što bi bilo bezbolnije za jadnu travu. I ajde što je čupaju, nego JEDU KORENjE!!! Gled'o sam dedu letos dok je klao tele, prvo ga je odvalio macolom po glavi, da ga ošamuti. Tele kasnije, maltene, ništa nije ni osetilo. Deda je duša od čoveka. A ne ko moj komšija. Jedno jutro je uleteo kombajnom u polje suncokreta sa zapada dok su glavonje pratile sunce. Mučki, s'leđa... E, takvi likovi ne treba da žive. U takvom svetu ne želim da odgajam svoju decu. Svi će jesti jagnjetinu, čim izrastu mlečni zubi. Ej, vegeterijanci, znate li vi koliko embriona suncokreta neće dočekati da odraste zbog JEDNOG litra ulja, a? Ti embrioni umiru u presi na krajnje svirep način, samo da bi vi začinili salatu. A 50 litara svinjske masti dobiješ od jednog jedinog krmeta. Gde je tu pravda za biljke? Način na koji se ubijaju je srednjevekovni. Metal, pa u živo meso. Bez najave. I to po danu, kada vrše fotosintezu i kada su najaktivnije. Ni jedna životinja nije to doživela od ljudi. DA SE KOLjU BILjKE, AL' NOĆU, KADA NE VRŠE FOTOSINTEZU!! Ubijaju se na najpodliji način. One ne mogu da se brane. Ne mogu ni da vrište dok ih kolju drvoseče. Osim toga, imaš drvo od par tona koje sjebe ciganče od 40 kila. GDE JE TU PRAVDA I VITEŠTVO! Ali za vegeterijance ta smrt je regularna, a razbijeno jaje je zločin, polizan med je krađa!? O embrionima biljaka i ceđenju života iz njih, ne mogu više ni da pričam. Ali, pazite, njihov izgovor je: biljke nemaju nervni sistem... Pa, gospodo, da li to znači da je sve što nema nervni sistem osuđeno na surovu smrt samim rođenjem. Da li to znači da sve što nema nervni sistem može da bude živo pojedeno, bez griže savesti? To je opasna diskriminacija: "Ako ne oseća bol, seci ga, kuvaj, peci i jedi na živo - nema problema". Zamislite da vas neko kolje motornom testerom nekoliko minuta, posle vam skrnavi telo, maže ga nekakvim smolama, spava na njemu, i... fuuuj. A tu je i cveće koje se masovno deli kao poklon i znak pažnje. Ljudi moji, poklanjaju leševe biljaka koje su samo htele da ostave potomstvo za sobom. Ajde da ih odma ubiju, nego im ni to nije dosta, pa ih održavaju u životu u nekakvim vazama, da se što duže muče. Da ne govorim o tome da masovno iskopavaju posmrtne ostatke njihovih predaka, prodaju ih po nenormalnim cenama i posle ih SPALjUJU. Ni mrtva biljka nije dobra biljka. Al što je najmonstruoznije, uzimaju delove jedne biljke i kaleme je na drugu. Molim vas lepo, kad su mesojedi zašivali kokošiju glavu na telo svinje?! Gnusno!! Za razliku od vas, naše životinje umiru dostojanstveno. I niko ih ne jede žive! Naše životinje pre konzumiranja prođu bezbroj posmrtnih rituala: dimljenje, salamurenje, konzerviranje, pečenje i sl. Dalje, mogu danima da vise u izlogu, da bi im se u mimohodu odala počast i da bi im se gladni građani Srbije divili. Zar to nije dirljivo?
Mislim da je vreme da stanemo na put ovom pokolju. Ako nećemo mi - ko će? Ako nećemo sad - kad ćemo? P.S. I Hitler je bio vegetarijanac!