Dokumentarci koji bi trebalo da predstavljaju realnu sliku zemlje, gde prosečni građani imaju kraće intervjue, a ekipa snimi znamenitosti i eventualne turističke destinacije, ispriča neku priču u pozadini o istoriji i budućnosti i završi sa tim. E sad, ako je onaj koji pravi dokumentarac recimo CNN, a zemlja recimo Srbija, to baš i ne izgleda tako "nezanimljivo i obično".
-Počinje dokumentarac... Slika bomardovanja 99te, samo seva iznad Beograda, sevne neka slika sa uplakanom decom, pa odmah nakon nje neki srpski vojnik na Kosovu, a u pozadini ženski glas na engleskom:
"11 godina nakon bombardovanja, Srbija postaje razvijena zemlja na pragu Evropske Unije. Ali, da li se rešila Miloševićeve zaostavštine? Gledajte u našoj emisiji kako se Srbi nose sa tim" - Piči neka muzika ko za dosije X.
-Odjednom slika nekog lika, liči vam na alkoholičara, nikad ga u životu niste videli nit čuli za njegovo ime, a ispod piše "poznati srpski pisac", i idu titlovi na Engleskom.
"Ja mislim da nije... Mislim da srbija treba proći još dosta vremena, ne bi li mi ponovo mogli da pogledamo zapadu u oči." opet dosije x muzika, par pitanja voditeljke, ovaj kenja o raspadnutosti srpske kulture, neshvaćenosti pisaca itd...
-Voditeljka se šeta Beogradom i priča:
"Znači, Srbija još uvek mora da poradi na kulturi i toleranciji, ne bi li mogla da bude deo Evrope, ali kao što ćemo videti, svake godine se stavlja na test ponovo i svake godine ne prolazi" kao slučajno nailazi na lika u roze kariranim pantalonama i seda do njega, a ovaj odma počinje priču na engleskom
"Pa da ti kažem draga, gej parade su odlika razvijenih zemalja. Mi svake godine uporno pokušavamo da skrenemo pažnju javnosti da smo tu, ali određena grupacija nam to ne dozvoljava..." Nastavlja da priča kako bi njegova guzica trebala da je najvažnija i da je svi vole i maze
-Opet voditeljka:
"A da čujemo ljude iz suprotnog tabora" - Lik sa navijačkim šalom preko usta, sad muzika kao za pozovite 92, idu titlovi
"Slušaj, pederi nemaju šta da traže ovde. Dok je nas, toga u Beogradu neće biti..." Nastavlja priču kako je homoseksualizam bolest, a u pozadini iskoči lik sa šalom, i pokazuje tri prsta i dere se "Sisajte ga pederi"... Ovo ne prevode
-Voditeljka nastavlja.
"Ali nije sve tako crno. Kao što vidimo, još uvek postoje velike tenzije. Sva sreća pa postoji i zabava za srpsku omladinu" Kreće slika sa exita, piči neki tehno, protrčavaju neki likovi ispred kamere, slika ženskih guzica, muzika se utiša, nastavlja voditeljka
"U nastavku čućete kako neutralni i normalni građani gledaju na to"
***REKLAME*****
-Teški narkoman sa podočnjacima:
"Znači pazi.....mmmmmm.... Exit, to je jedan bum festival znaš.... mmmm šmrk.... Da nemamo taj ventil mi bi znaš... ono... šmrk.... mi bi... ono... svi poludeli" Nastavlja da kenja nepovezano, voditeljka klima glavom, ko da ga razume
-Odjednom, slika neke bede. Voditeljka gmaca kroz blato i priča
"Ali, dok sa jedne strane Srbi uživaju u vrhunskoj muzici, sa druge strane dobar deo srbije još uvek živi vrlo teško" Ulazi u kuću, dočekuje je ciganska porodica, sedaju za sto, kreće ciga priču
"Ja ču da ti kažem. Beda, eto tako je sa nas cigani. Nemamo ni za leba, a šes deteta gladna od rano jutro, a niko nas ne gleda... Evo moja draga Kasandra več pola godine nosi cepane cipele, a meni se srce cepa... ČUT TAMO ŽENO NEMO TE UTEPAM, VIDIŠ DA PRIČAM OVDE... I tako..." Musavo ciganče se kezi u pozadini i oće da uđe u kadar, ciga priča o ciganskom životu
-Ponovo kreće dosije x muzika, random slike Beograda danas:
"I tako, i nakon svih ovih godina, Srbiju i dalje progone duhovi prošlosti, iako generalno napreduje. Pitanje je šta će biti sutra, i da li su spremni za EU..." Nastavlja da priča pola sata kako je Srbija zaostala i nespremna, pomene par puta Karadžića i Mladića, i završi emisiju
Manje žena,više teorija zavere.
Ona je trenutno nas najveci teoretičar zavere i veoma uspešno ih pronalazi u svemu.
Bukvalno!
Ne postoji nijedna vest ili podatak u kome ona nije u stanju da pronadje zaveru protiv čovečanstva ili protiv nas.
Učila je od najboljih!
Dejan Lučić , Jovan Deretić ,Spasoje VLajić i Voja Šešelj mora da su ponosni na nasu dragu Ivonu i insajderske visine koje je dostigla.
MIHAIL PUPIN- OD BRITANSKOG AGENTA DO SRPSKOG VELIKANA? Da li je veliki naučnik, srpski patriota i humanitarac zapravo bio bogati cincarski trgovac, britanski agent i američki ratni huškač i profiter?
KO DANAS ZAISTA VLADA RUSIJOM? Kako je Moskva postala Treči Rim i zašto je Rusija postala najveći neprijatelj Velike Britanije? Za koga radi Vladimir Putin?
TAJNA PRUGE BERLIN-BAGDAD. Koji su stvarni razlozi izbijanja Prvog svetskog rata i kako je Srbija postala kolonija velike britanske imperije. Zašto se i danas prikriva da je tada nad Srbima perfidno izvršen genocid i ko je u ratu zaista profitirao, a ko izgubio.
VIRUS BESNILA - IZMIŠLJOTINA KOJA SEJE STRAH! Kako je vakcinacija pasa protiv besnila postala profitabilan biznis za odabrane veterinare? Ova stotinu godina stara laž i dalje prazni državne kase širom sveta, dok istovremeno teško zagađuje životnu sredinu i kod građana stvara patološki strah od Prirode.
VELIKA CIGANSKA TAJNA: ZAŠTO CIGANI MORAJU DA BUDU ROMI? Zašto se "međunarodna zajednica" bavi problemima Roma prikriveno sprečavajući njihovu asimilaciju u druge evropske narode kroz “zaštitu” njihovih “ljudskih prava”?
ISTINA O TETANUSU - BOLJE DA TE UJEDE “BESNO” KUČE, NEGO DA TE “LEČI” SAVREMENA MEDICINA Kako je vakcinacija protiv tetanusa postala obavezna i od čega zaista nastaje ovo izuzetno retko trovanje? Kakvi su stvarni efekti antitetanus seruma?
VEHABIJE I BRITANSKO- ISLAMSKA VEZA : RATOVI JAVNI, POSLOVI TAJNI. Kako su Vatikan i jezuiti za interese britanske imperije tj. Krune stvorili vehabizam - militantni islamski pokret i postavili ga islamskim narodima kao kukavičije jaje. Da li je saudijska vladarska porodica jevrejska?
IZMIŠLJOTINA NAZVANA PATOGENI VIRUSI?
Šta su zaista virusi? Da li su priče o izolovanim virusima koji se čuvaju u tajnim laboratorijama, a zatim rekombinuju - najobičnije izmišljotine? Da li znate da je morska voda puna virusa
SOBARAK HUSEIN MUHAMED BERI SOTORO OBAMA- MULTIFUNKCIONALNI LIK STVOREN DA BUDE PREDSEDNIK SAD? Još su Turci Osmanlije znali da je narode najlakše pokoravati ubacivanjem u zemlju posebno odgojenih etničkih "hibrida" koje su kao decu oduzimali pravim majkama. Da li se nešto slično dogodilo sa Barakom Obamom?
Dakle, ovom defkom ću privesti kraju mini-serijal otpočet letos (ovom i ovom defkom, a dopunjen i nedavnim Bond specijalom). Pošto sa slavama otpočinju lagano i praznici, red je da ispunjavam i neke želje, pa ću izaći u susret svim predlozima koje sam dobio.
Daklem, još jednom, tema je "Čovek jaše magarca seoskim drumom".
1. Čarli Čaplin
Čovek na magarcu je Čarli Čaplin. On jaše drvenog magarca idući seoskim drumom. Čuje se vesela klavirska muzika. Onda se pojavljuje lik sa dugim brkovima i gustim crnim obrvama. Na ekranu se pojavljuje natpis.
"Daj mi tvog magarca!". Čaplin potom uzmiče. Natpis: "Ne dam ti svoje prevozno sredstvo!". Brka je besan. Vadi drveni mač i otpočinje borba. Čaplin pada sa magarca, brka ga uzjaše. Muzika je sada tužna. Oslonjen na štap, Čaplin nastavlja svoj put, kada nailazi na lepu plavu devojku, koja mu kaže: "Ja ti mogu pomoći da povratiš svog magarca". Oboje se ušunjaju potom u neki žbun. Muzika je sada agresivna. Čaplin se ušunja u kokošinjac, a onaj brka dolazi da nahrani živinu. Posle 3-4 minuta peripetija, Čaplin, biva provaljen. Beži iz kokošinjca i ulazi u štalu. Uzima svog magarca u trenutku dok brka puca u njega. Po izlazu iz štale, pokušava da pokupi devojku, koja ga čeka u dvorištu. "Rado bih pošla sa tobom, ali mi ne dozvoljava moj otac!", kaže ona. Ispostavlja se da je Brka njen otac. Čaplin je ipak ubeđuje da pođe sa njim i oboje potom napuštaju dvorište. Kraj filma.
2. Nikita Mihalkov
Čovek na magarcu je Oleg Menjšikov. On jaše nepreglednom stepom, da bi došao do kolibe, u kojoj živi sam. Brije se. Razmišlja da preseče sebi vratnu arteriju brijačem, ali odustaje. Zadatak koji mu je poveren nije jednostavan. Seda na magarca. Jaše do Petrograda. Pita za svog tasta. Nadzornik kuće ga uvodi u zgradu. Piju čaj. Tiho. Posle 5 minuta nadzornik kaže da mu se tast odselio u Moskvu. Čovek ustaje, izlazi, seda na magarca i kreće. Usput se prikazuje kako njegova prisnost sa magarcom poprima patetične okvire: magarac napojen dobrim senom hoće i da galopira. Usput, čovek prati izgradnju pruge Petrograd-Moskva. Saznaje da će biti završena do trenutka njegovog povratka. Posle sat vremena raznih malih avantura, stiže u Moskvu. Pronalazi adresu. Kuća se nalazi blizu Kremlja. Ulazi u nju. Kuca. Guta pljuvačku. Tašta ga gleda smrknutog lica.
"Dobar dan, gospođo. Da li je gospodin Aleksandrovič kod kuće?"
"Šta hoćeš?", pita ona ljutito.
"Nešto treba da pitam gospodina Aleksandroviča!"
"Uđi."
Tast je gotovo besan kad ga vidi:
"Moja kćerka pobegne od tebe i skoči u provaliju, a ti nalaziš za shodno da dođeš. Reci!"
"Taste, dolazim u vezi sa imanjem. Ja znam da ste Vi tražili da Vam vratim Vaš miraz... Ali... Na mom imanju više nema šume. Ja ću se smrznuti, ako mi ne dozvolite da posečem deo Vaše šume! Molim Vas. To neka bude zajam. Evo, vratiću na leto..."
(tišina)
"Da je moja kćerka živa, sada se ne bi smrzavao. Ovako te ne žalim. Neka mi Bog prosti."
U nastavku, čovek jaše magarca i ide prugom. U suprotnom smeru nailazi carski voz. On ne skreće. Kraj filma.
3. Emir Kusturica
Uzeti Kusturicin film "Život je čudo". Tu postoje i magarac i čovek koji ga jaše po seoskom drumu. Štaviše, veoma su bitni za radnju.
4. Martin Skorseze
Čovek na magarcu je Robert de Niro. On dolazi iz siromašne američke porodice italijanskog porekla u potrazi za boljim životom. Stiže u siromašno predgrađe Njujorka. Tamo ga vide neki klinci.
"Šta ti hoćeš!?"
"Došao sam da ispunim svoj američki san, ju nou, ribe, kola, kuća..."
"Aaa... U tome ti može pomoći samo najveći gazda ovde- Đovani Kavalja!". Pokazuju mu gde dotični stanuje. Čovek na magarcu odlazi. Upoznaje Kavalju. Ovaj mu odmah daje probni zadatak: da razbije izlog nekog starog Italijana, koji ne plaća reket. On to i čini, ali taj Italijan vadi dvocevku. Ipak, čovek se pribira, skače na njega i zadavljuje ga. Oduzima mu pušku, koja je sada njegova. Vraća se kod Kavalje. Ovaj je ljut što je ostao bez platiše reketa, ali opet i srećan što je čovek izvršio zadatak. Dozvoljava mu da se zaposli kao barmen. Narednih sat vremena gleda kako se Kavalja i njegovi ortaci dogovaraju oko raznih mutnih radnji, a u nekima i sudeluje. Ipak, na samom kraju, odlučuje da prekine sve. Jednog dana, vadi pušku i ubija sve prisutne. Kavalja, smrtno ranjen, pištoljem smrtno ranjava čoveka. Obojica umiru. Magarac se iz podruma išeta i odlazi. Kraj filma.
5. Gaj Riči
Čovek na magarcu je Benisio del Toro. On ulazi sa magarcem u neku banku s namerom da je opljačka. Problem je što se tamo već nalaze ne jedna, već dve bande lopova- Irci i Cigani. Dolazi do oružanog obračuna. S obzirom da su se ove dve bande već prilično međusobno iskasapile, čoveku je ostalo samo da ih ćutke dokrajči, od čuvara uzme ključ, oplevi lovu, a čuvaru ubaci kašikaru u usta. Pre uvodne špice, izgovara nešto poput "To je bio moj način života, ali rešio sam da raskrstim sa njim". Uvodna špica- film se zove "Škotski rulet". Čovek odlazi u Škotsku. Nastanjuje se u nekom selu. Saznaje da je tu popularan boks bez rukavica. Odlučuje da se mečevi organizuju u štali koju je kupio za magarca. Sam se boksuje. Na početku mu ide odlično. Ali, tada Cigani šalju jednog od svojih vođa, koga je čovek već ranio u sukobu u onoj banci. U prve dve runde Ciganin ga lomi. A onda se čovek priseti kako ga je otac učio da se bije u detinjstvu. Uzvraća udarac. Nokaut! Ciganin umire od zadobijenih povreda. Čovek uzjaše magarca i odlazi u nepoznatom pravcu, sa ostatkom novca. Poslednji komentar (koji izgovara u sebi): "A nekad se ipak zapitam, šta mi je sve ovo trebalo?"
Kraj sveta, po drevnom predanju Romulanaca.
Mesto nakon kog se nalazi samo oštra ivica preko koje se pada u provaliju bez dna. Opet, iako je na samoj periferiji sveta, Beć je mesto puno čudesa i svaki Romulanac koji ode tamo vraća se posle dužeg vremena šatiran, u merdži, sposoban da napravi svadbu od tri dana za koju mož' i Šabana da angažuje i pun čudnih priča o raznim mestima, stvarima i ljudima koje je tamo sreo.
Vraćaju se sa decom koja su obučena k'o Džogani i slušaju muziku na mobilnim telefonima sa tać skrinom gde nema dugmića, nego samo pipkaš po ekranu, a on svira šta o'š.
Mesto do kog se teško dolazi, ali kada se nađe put, počinje život drugačiji od ovog u Srbiji gde se boriš za svaku sekundarnu sirovinu, svaki karton, šaht i svaku šaku siće koju ugledaš.
Avatar: Đedaj, kako je rek'o Ajet da će da nas odvede u Italiju kod Đanga?
Džedaj: Pa reče nešto vozom do Bar, pa na ćamac, pa malo pred obalu u vodu i plivamo do tamo. Čekaće nas čika Đango, il' Đasmin na obali i pravac u luna-park.
Avatar: Ne znam Đedaj. Nešto mi tu smrdi, a nismo mi. Kao da sam pred Paradu Romulanaca vid'o Đasmina u gužvi s' prangiju. Kao da je on upuc'o tatka i Ljubu Aličića.
Džedaj: Ma jok bre Avatar. To mora da je bio neko što liči na Đasmina. Što bi on upuc'o tatka?
Avatar: Evo ne znam Bogu mi. Možda je Đango 'teo tatko d'umre.
Džedaj: U bre Avatar. Pa što bi Đango 'teo d'ubije tatka? A i Ljuba Aličić je Đangov omiljeni pevač.
Avatar: Ne znam, K'o d'imam neki osećaj loš. Nešto mi se sve čini k'o da Pejđer nije Đangov sin, nego od našeg tatka, a Đango je to sazn'o. Ja neću u Milano. Idem u Beć.
Džedaj: A kako ćeš da stigneš u Beć?
Avatar: Mama reče da Keba tamo peva u subotu, a pošto je ona kod njega sa Bicom i ja ću da probam tamo sa njima d'odem. Taman da gledam tatka malo, da mu se ne desi zlo neko, makar dok sam u Beograd. Nešto se kuva ovde Đedaje, a nije maćka.
Džedaj: A šta ja da radim Avatar?
Avatar: Idi u Milano i probaj da saznaš šta se desilo. Pozdravi Pejđera i reci mu da ga volim k'o brata. Da ćemo se videti uskoro. I čuvaj se Đanga. Kvaran je k'o tatkov kutnjak.
U istom trenutku u zgradi Vlade:
Dačić: Borise ajde. Stigli su i Miško i Đilas.
Tadić: Evo bre debeli. Pričam telefonom. Izvinite gospodine Šumaher. Da, gospodine Šumaher. Obećavam da ćemo saznati ko je to uradio i brzo reagovati. Ništa ne sme da ugrozi naš evropski put. Razumem. Hvala Gospodine Šumaher. Pozdravite i Jorisa u moje ime. Do viđenja.
Mišković: Jesi završio sa ljubljenjem dupeta? Imamo problem ovde.
Tadić: Nemoj tako da nazivaš moju evropsku strategiju. Ja to radim zbog naroda.
Mišković: Ne seri bre. Ostavi tu patetiku za televiziju.
Tadić: Uspeo sam da ispeglam situaciju. Neće nas oštro kazniti. Samo treba da primimo još pedeset hiljada Cigana iz Evrope kod nas i da primimo koju hiljadu Arapa iz Francuske, ali kao fora da su Cigani. Džilas će ih negde već ugurati.
Mišković: Samo ne kod Belvila. Jedva sam se otarasio Halidove favele.
Đilas: Nemojte tako sa mojim narodom. Srce mi se pocepalo kada sam morao da ih na onaj način raselim odande. Dobro, sastavilo mi se srce kada sam video račun u banci, ali ipak, oni su moj narod. Molim malo poštovanja za njih.
Mišković: Dobro Džilas, znamo koliko voliš svoj narod, ali imamo mi većih problema ovde. Ono na paradi nije trebalo da se desi. Trebali su malo oni iz Obraza i 1389 da divljaju, tu dođu ovi Ivicini batinaši i mirna Bačka. Nije trebalo da dođe do pucnjave. Ko je to pucao?
Dačić: Pa prema našim operativnim podacima....
Tadić: Molim te Ivice, spusti taj jagnjeći but dok pričaš i obriši mast sa brade, odvratno mi je da te gledam takvog.
Dačić: Khm....pa prema našim operativnim podacma na Envera i Ljubu je pucao Đasmin Kojić. Plaćeni ubica Enverovog šogora Đanga, operater na ringišpilu u luna-parku i Kebin nepriznati sin. Izgleda da je Enver jebav'o Bicu, a ona je Đangova žena i onda je ovaj odlučio da se sveti.
Tadić: Pa šta čekamo onda? Izdajte interpolovu poternicu za tim Đangom. Moramo odmah da ga uhapsimo. Hans i Joris će biti prezadovoljni. Ivice reaguj!
Dačić: Pa 'teo sam ja, ali Miško ima ideju koja dobro zvuči.
Mišković: Ja sam mislio da ne radimo ništa po tom pitanju.
Tadić: Kako ništa? Unija će nam skočiti za vrat. Naš evropski put.....
Mišković: Začepi Kluni i slušaj. Svalićemo sve na onog Mladenovića iz Obraza. Kao on je pucao. Ionako je dežurna mušterija za sve. Postavićemo mu neki pištolj, poslaćemo policiju, a B92 će da obavi ostalo. Možemo i Insajder neki da napravimo. A Enver....on zna suviše. I o Ratu favela i povezanosti istog sa Belvilom. I o tajnim motivima Parade Romulanaca. A video nas je zajedno i sigurno je sabrao dva i dva. Ako on umre svi dobijamo. Evropski put je spašen. Krivca imamo, Romulanci su mirni, možemo da nastavimo sa našim poslovima, nema negativne kampanje pred izbore i još plus ne moram da Enveru dam onu, kako oni kažu, garniseru što sam mu obećao, što mi je taman para za jedan miran odmor od pet dana na Havajima. A oni neka se ubijaju. Misiš da će nekoga biti briga za par mrtvih ganfera?
Đilas: Ponavljam, ovde govorite o mom narodu. Mojoj krvi. Ja jesam riđ i beo, ali mojim venama teče Romulanska krv.
Mišković: Ti ostaješ gradonačelnik, izgradićeš još jedan most, ukrasti na njemu još jedno sto miliona i to je to.
Đilas: Ja zadovoljan.
Tadić: Pod uslovom da pobedimo izbore. Ako se Toma dočepa ovoga, mogu da nas i pobede.
Mišković: Ko? Naprednjaci? Hehehehe daj ne zasmejavaj nas.
Tadić Odlično. Onda sledeći sastanak posvećujemo predizbornoj kampanji i novoj pobedi.
Đilas: U vezi toga gazda. Imam jednu ideju. Da ideš po Srbiji i maziš krave, ljubiš oranicu i tako to....
Tadić: Nećemo sada o tome. Moram da zovem Hansa ponovo, a i Josipović me zove na vikend u Hrvatskoj. Kada dođem nazad pričaćemo.
A u istom trenutku na VMA:
Keba: Ljubo! Ljubo jesi budan?
Ljuba Aličić: Jesam Kebo, al' sve me boli. Ko nas uneredi tako?
Keba: Kažu na TV da su neki Matematićari bili.
Ljuba Aličić: Kukuuuu, pa kako ću u Beć sada da pevam sa tobom kod gazda Toze. Propade mi 'iljadu evra?
Keba: Povešću Đejku. Staviću mu periku sa ovom tvojom frizurom i niko neće primetiti razliku.
Ljuba Aličić: Kako bre neće Kebo. Asmo kar. Pa znaš li ti kol'ki je Đejka? Metar i japanski kurčić.
Keba: Ma provuć'emo se nekako. Moram d'idem tamo. Vodim Đeljanu i Bicu na sigurno. Izgleda da će i Avatar sa nama. Je l' se Enver budio?
Ljuba Aličić: Nije. Još je u komi.
Keba: Možda opet pokušaju da ga ubiju.
Ljuba Aličić: Ne brini. Fanki Đi i Baki Bi Fri uskoro dolaze da ga čuvaju. Oni znaju karate.
Keba: Dobro Ljubo, odmaraj. Don'o sam ti pomoranđe. Odo' sad.
Ljuba Aličić: Čuvaj se. Javi se kad se vrneš.
Možda već prežvakana tema, obrađena više puta, no, pošto neću da tražim i da čitam šta je ko imao da kaže, pokušaću iz svog ugla da na najslikovitiji način prikažem seosku slavu u mom selu, koja se ne razlikuje mnogo od seoskih slava po drugim selima, osim po stepenu rizika po individuu, pa se nadam da ću onima koji nisu obilazili manifestacije ovog karaktera pokušati da objasnim i dočaram kako to sve izgleda, a onima koji su je posećivali kao ja, malo da zagrebem po sećanjima. Do prve sledeće!
Znam, to je isto kao Guča!
E, vidiš nije! Seoska slava u tvom selu nipošto nije kao Guča! Prvi razlog zato što je u tvom selu! Čak i ako je u selu pored, nikada neće moći biti kao Guča, jer koliko voliš da odeš u svoje selo, isto toliko voliš da odeš u susedno i da im gledaš žene! Pa šta ti Bog onda da!
Kad smo prešli preko toga, idemo dalje.
Euforija se oseća sigurno nedelju dana unapred. Osećaj pojačavaju prvi cigani i Srba iz Iriga sa čuvanim autobusom Alexandar, koji stoji tačno na centru sela i uvek prvi dodje.. Negde sam čuo da mu je tatu ubio voz na pružnom prelazu, ali nikad potvrđeno. Rampa se nije spustila valjda, ili se još nije digla. Ali to sad nije bitno. Odeš sa komšijom na partiju stonog fudbala, i misliš da je tvoje selo Vegas jebote! Ali stvarno to misliš, ne proseravaš se! A kako dani prolaze, sve je punije. Tezge se montiraju, svaka šira ulica i park u selu postaju parking, ali ne parking kako ga svi zamišljaju, nego kao da je neko prodrmao zemlju i ostavio auta tako kako su se zatekla. To su uglavnom lade specijalke, stari stojadini, po neki golf i slično. Ujutru rano pred njima vidiš starog cigana kako jede sendvič od po vekne leba, i 300g Nedeljković salame i dijamant majonezom. Onako skroz do ušiju masan. Šatori su u montaži, ali oni čekaju predslavu i slavu. A to čekaš i ti, da se odma razumemo. Omladina, ona najmlađa čeka nešto drugo. Autiće na udaranje, sa komentarom "bravo bravo bravo, naaaaagradna vožnjaaaa, auto broj seeeeedam" ! Nemate vi pojma koja je to sreća! Pa kad sam kao dete dobijao nagradne vožnje, srce mi bilo ko planina! A kad patkicu skinem! Ej ljudi, patkica na ringišpilu! A gurao me Sima, stariji brat od tetke, utovarao od sedme godine, kvartalno podeljeno, detelinu, pa kukuruze, pa drva a na zimu čistio 5 dvorišta snega. Mogao me gurnuti do drugog sela da je teo, al to tad nije bilo bitno! Odlutaše sećanja. Elem, gde smo stali? Kod šatora! Za predslavu peva Vesna Vukelić Vendi. Jebi ga, ne možeš da biraš, makar ćeš joj gledati pod suknju ako uspeš. Radije bi voleo da vidiš, ako si Sremac, neku tamburašku bandu, uglavnom Diku ili Zlaju iz sela, a ako te je muka naterala da dodješ stotinama kilometara daleko od svog pravog sela, onda bi makar taj dan voleo da čuješ zvuke (Manjače, Vitoroga, Like, Banije, Korduna). Ali nekako se svi nađete na toj Vesni Vukelić Vendi, a i posle celodnevnog ispijanja piva ili nečeg sličnog, retko soka, manje bude i to bitno. Bitno je da je sve puno.
Šator ko šator, sklepan od onih jadnih rešetkastih komada, sa ispreplitanim kablovima za struju i instrumente,koja se uglavnom krade sa obližnje bandere, gde jedno celo pre podne slušaš "jedan jedan jedan tes tes tes.... jedan dva jedan dva", kao da se štimuje orkestar bečkih dečaka u najmanju ruku. Ali ni to ti ne smeta, slava se približava.
Došao je dan predslave. Ako pada u petak, može se reći da je to meka i medina seoskog turizma! Još će biti punije, doći će i žena sa strane, a svi znamo zašto su došle. Šećerna vuna, kobasice, prasad i jaganjci na ražnju, pljeskavice kod Lisa, svilene bombone i drugo, samo su deo ugostiteljskog asortimana. Da ne pominjem da svako i malo gadljiv neće moći da pojede ništa od ovog, jer cigan Steva recimo, dok nabija prase na ražanj, u isto vreme, peče pljeskavice, cepa drva na obližnjem improvizovanom panju, vraća kusur i onako znojav od tolike vatra na 35 stepeni briše čelo keceljom o koju naravno briše i ruke. Čak sam čuo jednu anegdotu, koju ne mogu da potvrdim, naime u selu Vojka je jedan drug od mog druga (već i suviše sumnjivo, ali ajde) došao kod cige da kupi pljeskavicu, tj kod ciganke, i na pitanje šta ćeš od priloga on je rekao majonez, ona mu je to uredno stavila plastičnom kašikom, i kada je rekao senf, dotična je bez po blama olizala kašiku i istom zagrabila senf iz činije.
No nije ni bitno, dojam je bitan, dočarati detalje.
A na dan slave? To je već umetnost, ako bude sreće i istorija. od ranog jutra svi pomenuti mirisi pomešani, atmosfera se oseća u vazduhu, muzika se svuda sprema i donosi alkohol u velikim količinama. Zvao si sve drugare iz drugih sela i gradova koje imaš! Za seosku slavu se po pravilu sa svojima ne družiš u toku dana. Može pivo-dva dok skokneš u selo po hleb, ali to je to. Sa njima se uveče nalaziš, naročito ako se spremaju batine nekom gostujućem igraču. A da budemo iskreni, uvek se spremaju. I to je nekad bio deo asortimana što slava nudi, seljačko pesničenje zbog gledanja tuđih žena i to je sve. Ali sada je to nešto sasvim drugo. Tako da moram priznati, i zbog promene oružja ratovanja a i zbog godina, ne praktikujem ovaj deo više. I da vam budem iskren, nekad mi tako bude žao. Nekad mi dođe da se sa nekim pobijem, što mi je devojku samo pogledao. Osudite me, ali tako je! Kažem, nemam više onih kuražnih 19-20 godina, da skačem ko mlad poskok, ali poželim se nekad. Pa da idem na česmu pred manastir krvavog nosa. A ona ide sa mnom, onako uplašena, a ti heroj. Ih!! To je bio život!
Opet su me emocije podsetile i vratile unazad!
Uz sve pomenuto, znate i sami da ide sedenje pod šatorom do jutra, slušanje pomenute Vesne Vendi, u najbolju ruku Mileta Gelića Bosanca i revidiranje memorija sledećih nekoliko nedelja svima prisutnim a i neprisutnim. I svi, koliko god se folirali vole da dođu kod mene na slavu, da jedu da uživaju, ali samo oni koji počnu da se žale na sve, gube pravo na članstvo iduće godine! Znam i ja da nije savršeno, ali si pozvan od srca! U stvari, meni jeste savršeno!
A jutro posle slave? Kao ratno polje posle bitke, samo što nema krvi. Pola već popakovani i otišli, pola se u žurbi pakuje, i pričaju sa ostatkom kako zarada nije kao prošle godine, iako je tada bila kiša, i kako je stanje u državi loše. Ali doći će i sledeće, to je njihov život. Ne žele ništa drugo osim da prodaju plastične puške i pištolje i tombolu za 100din. I to je pošteno! Svuda smeća, praznih limenki od piva, po koja nedovršena pljskavica po jendecima okolo, a njih ubrzo razvuku seoske lutalice.
I to je to, od sutradan sve po starom, ustaljenom životu, čeka se prva seoska slava u komšiluku, na koju isto toliko voliš da odeš, i jedva čekaš. Tako, živimo od slave do slave, i uživamo, i ne foliramo se da uživamo! A to što smo malo sirovi i teški, takvi smo, ako hoćeš da dođeš, dođi brate i ne pitaj puno, a ako nećeš? Pa ni ja ne idem po nekim fensi objektima sa rakijom od maline i ostalog Berry voća, kako ih Amerikanci zovu, jer mi nije mesto. Ne idem negde jer je u modi!
Pa dođi dogodine na Vidovdan, ako stigneš naravno! Još ako je subota? (a nije, ove je bila!)