
Opis beskrupuloznog igrača u Monopolu, koji kupuje sve što stigne, trebalo mu to ili ne. Sa više sreće nego pameti obavezno dobije Azurnu obalu i Ženevski trg na koje odmah podiže hotele. Kao što mačka merka miša, gleda kako da ti da "ponudu koju ne možeš da odbiješ" i zdipi ti one dve rasparne kartice kad te navuče u dugove. Kad ti iscedi i poslednju kintu, ne da zajam ni za sever-jug železnice.
Neretko njegova beskrupuloznost prelazi i pravila igre.
- Ooopa! Ženeva, Ženeva... 120 hiljada bato, pljuni!
- Istrese me iz gaća, sotono. Ostalo mi još 3 soma, nedovoljno ni da se obesim. Aj' igraj... Aha! Apeninski put i dva hotela! Daj 6 'iljadarki...
- Bratac, nešto si se zajeb'o. Ja imam i vodovod i elektranu, ne dam ni pare za hotel bez vode i struje.
- Jebi se Miškoviću.
Gospodin koji stoji iza svakog otkupa u Srbiji. Takođe je često kriv i za sva negativna dešavanja u Srbiji.
A: Jesi čuo što neko kupio fabriku duvana?
B: A, taj Mišković, celu državu ima da otkupi!
A: Ko li drži sve ove 'Idea' prodavnice?
B: Kako ko? Pa Mišković...
A: Nije brate Mišković...
B: Ma Mišković je, sigurno!
A: Danas sam kupio Gibsona, znaš kako prži!
B: Ma to ti misliš da si kupio?
A: Pa ja, ko bi drugi?
B: Pa Mišković brate...
A: Jesi čuo da penzije kasne?
B: Mišković...
A: Brate, ova kafa mi je hladna...
B: Mišković...
A: Si čuo za...
B: Mišković
A: Št..
B: Mišković!!!
Vrhunski mađioničar koji trikovima sve naše pretvara u svoje
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.