Najjača moguća stvar koju možeš doživeti na ulicama Beograda je kad čuješ da neko iza tvojih ledja doziva nekog Uroša na nekom jako jako čudnom akcentu...
Prvo što shvatiš je da ti nisi Uroš...
Drugo što si shvatio da je Uroš jedan sasvim mali KINEZ koji je protrčao pored tebe dok ga juri verovatno majka KINESKINJA...
Zaključak je više nego logičan...KINEZI ĆE NAS SPASITI OD BELE KUGE...DONELI SU ŽUTU...
„bog će ti platiti“
Tačno ta rečBog ce ti platiti4 definicije →Južnjački sleng za fifti-fifti šanse uspeha, gde ili uspevaš na veliko ili propadaš ko muda kroz cepene gaće.
-Mito, kude su ti pare od kravu?
-Eve Javorka, na Čelzija jedinica, dali mi i tiket.
-Jebli te papirići, kude su jevri bog te ubio!?
-Da ga jebem, dosadilo mi da se bakćem sa krave više, il' će se ulebljujemo il' će prodavamo stvari iz kuću!
Izraz koji koristimo, kada ne neko pitanja ne možemo da odgovorimo, već samo nagadjamo.To su najčešće neka veoma zajebana pitanja, tipa, da li ima života na Marsu, ili, gde je sahranjen Draža, šta je bilo sa Isusom...
- Je li, šta je sa ovim Mladićem?
- Ma, ko će to znati, ko njega krije, i ko je tu sve umešan...
- Da li je ovaj zemunski klan stavarno ubio Djinjića?
- Ko će to znati, ko je sve tu umešan...
- Da li postoji život na Marsu?
- Ma, ko će to znati...
- Je li, majke ti, znaš ti da kažeš nešto drugo osim, ''ko će to znati''?
- Ma, ko će to znati...
Zapravo, to su učinili ljudi, ali je na Svevišnjeg nekako najjednostavnije uprti prstom, obzirom da ga ionako baš zabole. Elem, na planeti koju je pomenuti stvorio u - čak i za Mrkonjićeve standarde - izuzetno kratkom roku, trenutno živi preko 7 milijardi ljudi; ili je to, barem, ono što nam govore nekakvi fantomski statistički izvori. Upravo u njima i leži srž "značaja" medijske propraćenosti kao svojevrsnog dokaza nečijeg postojanja tj. odigravanja nekakvog događaja koji bi u suprotnom i ostali ta međ' ljudima toliko omražena statistička kolona. To je, uostalom, i veoma logičan razvoj događaja u kojima su glavne uloge oduvek igrale ljudska sujeta, zavist i svest o sopstvenom (ne)postojanju s jedne, i nekontrolisano rastući broj svetske populacije s druge strane.
Ako je nekada osnovna zvezda vodilja svih ljudi na svetu bila POSTOJATI, danas je ona - kao i, bajdvej, sve ostalo - mutirala u malo komplikovaniju parolu "DOKAŽI DA POSTOJIŠ". I ako su nekada ti isti ljudi živeli u relativnom miru svojih relativno izolovanih naseobina, to je danas praktično nemoguće; neverovatan napredak u tehnici i komunikacijama ali i istovremeni i uzajamno povezani propast ljudskog karaktera i "mehanizma" za iskazivanje emocija, doveli su do toga da jedan zemljotres u Džibutiju bude prepodnevna, smrt 58 putnika u autobusu na relaciji Brisel - Lokeren popodnevna a napad talibana na neku jebenu ispostavu američkih marinaca večernja tema dana na celoj planeti. Svakodnevno bombardovani obiljem i obiljem katastrofa, saobraćajnih i drugih nesreća, ubistava i svim ostalim oblicima smrti - bilo u većim ili manjim pakovanjima - skoro da smo i zaboravili kako je to ŽIVETI. U tome ne pomažu ni konstantna i poprilično transferogena pojavljivanja jednih te istih ljudi u novinama, na televizoru i drugim medijumima, čije polne organe smo prisiljeni da gledamo ili dignute na nas ili na nekog drugog.
I šta onda ostaje običnom čoveku tj. onom koji nije javna ličnost, Ivan jebeni Bosiljčić ili nema dobru sisu, ali koji ne želi i da završi kao običan statistički podatak u vidu minijaturne čitulje u prokletim novinama? Ko danas uopšte želi da svoj bedni život provede jedući, pijući, obavljajući fiziološke i ostale potrebe, radeći, imajući porodicu, drkajući se sa ženom/mužem/decom, a da ne ostavi makar i najmanji trag o sebi i svojoj guzici? Možda su ipak u pravu oni što prete da će da se zapale ispred jebene Skupštine. Barem će otići sa publicitetom...
- Brate, si čuo za ovo sranje što je bilo u Kambodži? 30 ljudi poginulo, ne znam koliko njih ranj...
- E, jes' ti čuo da mene boli kurac?
Rečenica koju ti kaže najverovatnije keva kad ti soba izgleda ko da je u nju pala bomba. Pri tom ti govori da ti ovo nije hotel i da ti mama nije sluškinja i da ne mora sve ona da ti sredjuje. Upozorava te ako ne središ sobu neće biti izlazaka do daljneg.
A : Jao crni sinko pa na šta liči ova soba?
B : Pa šta joj fali , meni je skroz okej
A : Slušaj ti nije ti ovo hotel i ja nisam sluškinja zato sredi odma inače nema napolje!
Poštapalica kojom se uglavnom koriste prevaranti i jajare. Ovu rečenicu ćete najčešće čuti posle priče tipa "mora nadjem pare za bolesnu tetku iz gurdulice". Međutim ona je mač sa dve oštrice i zato se njome koriste samo sitniji lažovi, ovi profi prevaranti, što mogu da te ubede da daš svoj rođeni bubreg u dobrotvorne svrhe, je obilaze u širokom luku, jer vam ona može upropastiti već prodatu priču.
Ortak1: Matori jel imaš 200 evra na zajam, treba mi k'o lek. Mora idem u Tursku da se nađem sa davno izgubljenim bratom.
Ortak2: Kakvog ti brata imaš u Turskoj?
Ortak1: Ma mog čukundedu Turci poturčili i sad ovaj njegov čukununuk saznao za svoje poreklo i javio mi se. 'Oće da dođem dole, da se upoznamo . Ubio me Bog ako lažem.
Ortak2: More marš bre imbecilu! Ja da ti plaćam letovanje u Turskoj!
Osoba koju možeš prepoznati po tome što ti pomaže da nabaviš dokumenta koja ti fale.
Uteha kvazi-religioznog studenta, a i njegovih roditelja, zbog silnih šestica koje redja na faksu k'o Hitler Jevreje u stroj za streljanje.
Brižna majka: Koliko si ispita dao zlato moje?
Ljubi ga majka: Sedam kevo, još jedan pa hvatam uslov za džetbu.
BM: Ako sine, ako, a kakav ti je prosek?
LJGM: Ma koj prosek, sve šestice...
BM: Neka sine, neka, to bog odozgo vidi k'o devetku, nema veze...
Parola cvećara čiji naslednik neće da nastavi porodični biznis.
Jedna od najružnijih psovki u bogatoj riznici srpskih psovki.
Zaista nisam neki preterani vernik, ali ovo baš 'nako... para uši...
Ništa gore ne postoji od retardiranih likova koji se nečemu iščuđavaju, pa se, uz izgovorenu dotičnu psovku, još dodatno i PREKRSTE...
- Au jeb'o te Bog... u ime oca, sina i svetoga duha, amin...