Reč kojom se završava otkrivenje Jovanovo, poslednja glava u Bibliji, pa se i Biblija završava sa Amin. Svaka molitva se završava sa Amin. Amin označava pravo nekoga da završi svaku raspravu o nekom pitanju. U skupštini, skupština i uopšte medju političarima ne uspeva. Amin.
Deo molitve, koji u prevodu sa hebrejskog znači "neka bude tako".
Ali u kada biste je upotrebili u svakodnevnoj komunikaciji, ne bi slalo tu poruku, nego bi vas ljudi gledali sa dozom čuđenja, zabrinutosti i želje da odatle pobegnu.
-Kad ćemo da se nađemo sutra?
-Ajde u 11.
-Rano je brate, ne mogu da se razbudim do pola 12. Ajde u pola 2.
-Amin.
-Jesi li ti ok?
Kulturnija varijanta od fala kurcu.
- E brate, evo stiglo vops, 'ladno k'o zmija!
- Amin! Jesi makar pojeb'o nešto usput kad ti je toliko trebalo da ga doneseš?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.