Najveći smarači koje si ikada video. Oni idu po školi pričaju sa profesorima, idu na svaka otvorena vrata, na roditeljski dolaze sa sveskama, olovkama i šestarima i postavljaju glupa pitanja. Raspituju se o planu i programu. Svi hoće da unište baš njihovo dete i oni moraju da mu pomognu.
Prijemni ispit im je najveća noćna mora koju su ikada preživeli! Već krajem šestog razreda kupuju detetu vežbanke i uzimaju časove. Prave mu najveći mogući stres, mada je njima ipak veći. Onda malo odu na RTS da pričaju kako će deci sigurno biti mnogo težak prijemni. Ali njihovo dete je baš učilo i nije u redu da nema maksimum. Njihovom detetu je mnogo teže jer je ono mirno i pametno dete...kakve god to imalo veze.
Proces se proteže tako i kroz upis za faks i dalje...ceo život, zapravo.
Misle da je njihovo dete iznad ostalih. Ono nije izašlo iz pičke k'o svi ostali, već iz vagine; ono nije vaspitano kao ostali, već disciplinovano; ono nije dete, već "MOJE DETE". Zamišljaju ga kao najpametnijeg đaka koji voli školu ali je malo povučen jer su svi ljubomorni na njega.
Realnost je da oni nemaju pojma da je ono zapravo običan kreten. Kasnije će postati propalitet. Ne shvatajući da takvim ponašanjem od njega prave samo još gore.
„U moje vreme“
Tačno ta reču moje vreme13 definicija →Fraza koja se koristi kao racionalizacija činjenice da je neko napravio biznis plan u skladu sa epohom u kojoj živimo.
Neretko se kombinuje sa nemam ja njemu šta da zamerim.
Pera: Maćori, si čuo da se Žile satire od love?
Mika: Jesam, maćori, ali ne bih mu ja bio u koži...
Pera: Što?
Mika: Brate, iskoristio lik poplave, pokupio uništene automobile, sredio ih preko veze u nekoj propaloj fabrici i sada ih prodaje kao "skoro ko nove"... Gde će mu duša?
Pera: Pa dobro, brate, nemam ja njemu šta da zamerim, on je razumeo vreme. A osim toga, od te kombinacije živi i on, i njegova porodica, i ta fabrika, i njeni radnici i njihove porodice, a i neko će se ovajditi za skoro ko nov automobil...
Slamka spasa trgovca odećom u nameri da vam proda džemper iz Italije, ali samo kad bi se tako zvala oblast u Bugarskoj.
Mušterija: - Ali nekako mi je ova vuna gruba previše, nije to to...
Prodavačica: - Moj sin nosi isti, celo odeljenje je kupilo kad su videli, živa istina, pere se na trijes, dete se ne žali, evo gde sam ako lažem...
Kožura na pohovanom batku.
Način da ubrzate napredovanje na listi čekanja na ugradnju veštačkog kuka.
- Eee, tako... Sad smo vas upisali na listu za operaciju i po ovome, možete očekivati da vas pozovemo negde....u januaru 2038.
- Doktore, moram da proverim u rokovniku ali mislim da u januaru neću moći da dođem na operaciju jer planiram da budem mrtav i da me do tada crvi izedu, a ne bih da propustim termin pa, je l' može to nešto brže?
- Pa vidite, problem je u nabavci kukova preko fonda, ali ako sami kupite kuk, možemo da ubrzamo.
- Dobro, ako je tako, kupiću, ali gde?
- Tu mogu da pomognem, da se vi ne mučite i da ne kupite pogrešan, evo mogu ja za vas to da završim. Znam čoveka, donosi iz Turske, duplo jeftiniji od Italijanskih a kvalitet vrhunski. Znate, Turci sad rade delove i za Mercedes, nije to više ono farmerke, patike, kožne jakne... Ako mi donesete 2000 evra, ja ću to da nabavim i vidimo se u novembru da nameštamo.
- Ma evo vama odmah 3000 da stimulišete Turke, imam neku svadbu u oktobru, neću da klecam u kolu.
- Vidimo se sutra u 8 i od večeras nemojte ništa da jedete zbog anestezije.
Logično pitanje koje postavljaš ortaku kad vidiš da počinje da se ponaša kao budala ili mu je sve smešno. Kao da je popušio onu cigaru iz pakle.
- Bgate, da čuješ fto sam smisvio vic, mvogo je jak.
:ortaci kolutaju očima i čekaju:
- E, bgaćo, uđe puž debil u autobus i kvenuo da se kveće po svedini. Kontrovor koji se našao slučajno ispred njega ga je zgnječio.
- Iiiii?
- Hehehe, puž odvepi glavu s poda, pusti vogove i kaže: A, što mene ja imam markicu?
:neverica, tajac:
- HAHAHAHAHAHAHA, daj mu još jednu!
Pitanje roditelja koje smo tek naučili da barataju i-mejlovima.
-Vidiš, klikneš na "send", (ovde ukucaš njegovu adresu a ispod sadržaj poruke pre toga), i poruka je poslata!
-Očajni roditelj, posle nabadanja po tastaturi: Jes, deluje lakše, al kad će njemu to da stigne, to ima da se oduži...
-Pa već mu je stiglo.
-???
Kada uhvatite sebe da ste barem pet puta u toku dana citirali rođenu majku.
Ja (sinu): - Neće ti pomoći ni kožne gaće!
Ja (ćerki): - A, šta bi gospođica jela - pečene ševe?!
Ja (sinu): - Piteće te starost, gde ti bila mladost!
Ja (ćerki): - Ti misliš - sve što leti to se jede!
Ja (sebi): - Dođoh ja na "tvoje", mati... Ponekad je baš teško biti majka.
Ono što vam stariji pričaju kad im se žalite na vaše sadašnje probleme. Koliko god da se nalazite u zajebanoj situaciji, uvek postoji gore, i to ono gore na koje ćete kad-tad obavezno da nabasate.
Osnovna škola:
-Kako je zajebano kod mene u osnovnoj... Keva zahteva sve petice, izgleda da ću da imam četvorku iz matiša...
-Nije to ništa, kod mene u srednjoj si iz matiša zadovoljan i dvojkom, samo da nije bandera.
Srednja škola:
-Čoveče, kako je zajebana ova fizika, ako dobijem keca sad, moraću i za trojku da odgovaram...
-Ma nije to ništa sine, na faksu kod mene ti je celo polugođe jedan ispit.
Fakultet:
-Jao ćale kako je zajeban ovaj fakultet, spremam ispit već dve nedelje i ne znam ni da beknem...
-E sinko, ja sam danas istovario 4 tone uglja i utovario 4 tone uglja. Kad budeš završio fakultet, delovaće ti u poređenju sa ovako nečim kao zajebancija.
Posao (nije bitno da li fizikalija ili neki kancelarijski)
-Jebote, umro sam danas na poslu. Noge ne osećam.
-E sinko, nije to ništa. Ja bi sve dao da sam tako pokretak kao ti. Kolena mi klecaju, ne čujem na levo uvo, ne vidim dalje od dva metra... Doćićeš ti u moje godine, videćeš.
Penzija:
-E, napokon dočekam penziju nisam nizašta. Zdravlje nikakvo, penzija ni za kurac, jedva lekove mogu da kupim, ne sećam se ni šta sam juče jeo. Blago ovim mlađima, ne znaju oni šta je muka. Sve bi dao da mogu na pos'o sutra da odem. Blago klincima što mogu u školu. Nemam ni kome da se požalim, niko me ne razume.
Bez brige, tvoja tajna je sigurna sa mnom, KGB neće moći da izvuče ništa iz mene.
Ništa ne bi moglo da me natera da progovorim. Ali, jednog dana, a možda taj dan nikada neće doći, ja ću tražiti uslugu od tebe. Pogrešan odgovor bi mogao da istopi vosak.
- Ej, braćala, daj deset soma, da pokrijem minus, u govnima sam.
- Jes' normalan, bre, nema kuče za šta da me ujede, a i pozajmljivao sam ti prošlog meseca, što mi, uzgred, još nisi vratio.
- Nema frke, pitaću onog zelenaša iz komšiluka. Znaš ga, Zoki Surla? Za informaciju ko mu je napumpao jedinicu, daće mi pare i vikendicu na Vlasinskom jezeru pride.
- Dođi sutra, banka mi sad ne radi.
- Mogao bi da mi ustupiš malo taj tvoj motor na jedno mesec dana?
- Mogao bi ti malo da mi se napaseš mudašaca, šta misliš?
- Pa, nije da ne bih. Mogla bi i biologičarka da sazna ko joj je bušio gume i istresao govna na presvlake.
- Pazi, svetlo ne radi baš najbolje.