Akcija koja se: 1.-izvodi kod zubara proteticara (u ruralnim sredinama) 2.-izvodi pre odlaska kod zubara proteticara (u urbanim sredinama)
1.(ruralna) -Lele,lele si videla Smiljku Perinu, bila u Beograd d'dudari zube, al ne da gi' je udarila, sve beli porcelanezi, a ima i jen' zlatni tu sa strane men'se'chi ovi', stoji joj ki' upisan! -Sam videla, aha, sve se sjaji ki da je progunula kilo sira odjedared. A to sto je prodala kravu d'dudari zubala, to nikem nista,a? 2.(urbana) -Juce Mare pao na basketu, udario zube o pod, promenio licni opis. Skupljali smo ih po terenu 5minuta! Morace sad malo kod cika zube na stemovanje!
Sedenje na dve stolice, u bek-ap modu. Barem dok jedna od strana ne sazna, jebiga.
- Matori, opasna ti je ova dvostruka igra, bojim se ako Svetlana sazna da ću ostati bez kuma... - Kume, žene su ti kao slot aparati; moraš sedeti za više njih da bi povećao šanse za džekpotom... - A džekpot je...? - A de znam, jebote, vidiš da serem k'o foka, ako ti ikad saznaš javi mi odmah, molim te!
Kada se dvoje poznanika sretnu posle dužeg vremenskog perioda jedno od njih obavezno izgovara frazu "Pa gde si ti nema te k'o..." gde, u zavisnosti od znanja, raspoloženja & duhovitosti osobe koja izgovara sledi određeno poređenje sa nečim što nije česta pojava.
Dakle... Pa gde si ti nema te k'o...
-gaća u porniću -kulture na "Pinku" -šećera devedestreće -slanine u Teheranu -Mladića u Hagu -kraja "Kasandri" -Srba na Mesecu -Putina u Vašingtonu -humora u "Kursadžijama" -muzičara na splavu -istine u "Kuriru" -Dinkića na ulici -ku*ca na TV1000 itd.
Štreber koji je celu ocnovny i cpednjy školy ppoveo nad knjigom, a na fakcy je otkpio cve čapi ppepicivanja i vapanja na icpity.
Štreber 1: E, a šta je ca Mikijem, kako njemy ide fakc? Štreber 2: Ma, ništa me ne pitaj, nema oceny većy od cedmice. Zamicli, ništa ne yči, camo prepicyje, povykao ce y ilegaly.
Mesto koje se preporučuje osobama kojima novac nije nešto naročito prirastao k srcu. Kako vreme neumitno teče, i kako tehnologija sve više i više napreduje, kockarnice su razvile sve više i više načina na koje će vas očerupati do gole kože i oduzeti vam vaš mukom stečeni novac. Uprkos svemu tome, one su uvek pune ljudi, jer svako ko dodje na ideju da poseti ovakav objekat u glavi ima samo jednu misao, a to je da će poharati kazino i da će isti napustiti sa rekordnom sumom novca i sa dve šarmantne dame čiji bi se moral mogao dovesti u pitanje. Ono što zaista sledi posle ovakvih maštarija jeste otrežnjenje koje jako brzo i ponekad jako bolno vraća u realnost u kojoj nije sve tako idealno, javlja se misao da je taj novac mogao biti potrošen na mnogo pametniji način, a i u većini slučajeva se dešava da je igrač izgubio zadnje pare sa kojima je trebalo da uradi nešto. Iako je pristup ovakvim objektima zabranjen licima mladjim od 18 godina, njih (verovatno zato što je zabranjeno) najviše i privlače takva mesta, i misle da su izuzetno važni zato što su su seli za rulet u svojih 15, 16, 17 godina, ili ako su pare za užinu potrošili na slot aparat.
Lepo je rekao čuveni pisac Charles Bukowski, inače veliki kockar : "Kocka nije za poštenog čoveka. Kada se dvoje kockaju najmanje jedan od njih igra prljavo".
Nagoveštaj i uteha sagovorniku da nije on taj koji je prošao najgore.
- Brate, ubiću se. - Što, šta je bilo? - Bio sam juče da podignem dedinu penziju i svratim da odigram jedan slot, i tako jedan po jedan spičkam celu dedinu jebenu penziju. - Ćuti, ti si super! Ja podigao i babinu i dedinu, pa naletim na Sanelu kurvu. - I? - I tako, spičkao pare na nju, sad me svrbi tuki, baba šlogirala, a deda ko deda... umro.
Čovek, Beograđanin, lingvista, pisac, umetnik, jedan od prvih koji je imao dovoljno hrabrosti da ukaže na sve kontroverze, nameštaljke i spletke vezane za B92 i Drugu Srbiju. To je učinio najpre svojim filmom Slobo-Klintone (1999), zatim angažmanom u prvom srpskom web-zinu "Krompir" (1999 - 2005) i sve to krunisao alegorijsko-satiričnim romanom "Leposava" (Kornet, 2007) kojim je uzburkao strasti u redovima Druge Srbije i za svaki slučaj od strane najuticajnijih njihovih predstavnika (Teofila Pančića i Nataše Kandić) proglašen za fašistu. Ovaj roman nominovan je za NIN-ovu nagradu, a Ćosić posle toga više nije pisao romane, ali je objavio kapitalni "Rečnik sinonima" ("Kornet", 2008.) koji predstavlja ogroman korak u savremenoj srpskoj leksikografiji. Koliko je moguće saznati danas, bavi se pisanjem svog drugog romana za koji se nada da će, kako navodi u intervjuu za srpsku Wikipediju, dostići jednak uspeh u Srbiji i Hrvatskoj i time ponovo po nečemu postati PRVI. Inače, Pavle Ćosić je delovao u umetničkim trupama "Pipi kola", "Talent Factory" i "Ilegalni poslastičari". I dalje predstavlja deo srpske andergraund, avangardne umetničke scene.
Neoboriv dokaz da je danas dovoljno imati prelaznu ocenu iz engleskog jezika u srednjoj školi ili fakultetu da bi mogli da radite kao prevodilac. Ovo posebno važi za DivX filmove za koje vam je potreban specijalan dekoder da biste dešifrovali sve one kuke i motike što se pojavljuju po ekranu u nedostatku ćiriličnog fonta. Pa još kad su slova bela i neoivičena a pozadina još belja... Ili kad se titl naređa u četiri reda pa zauzme pola ekrana... Ili kad se prevodilac smori pa iskulira nekoliko "baš teških" rečenica... Ili kad krene na silu da prevodi izraze koje nije moguće prevesti na srpski... Ma uzbuđenjima nikad kraja!
Neki od mojih omiljenih:
- Na HRT-u 2 pustili film, kad ono ispod naziva filma "The silence of the lambs" stoji prevod "Tišina Lambovih"...
- Film u kome se muž i žena svađaju, u jednom trenutku on njoj kaže "you're driving me crazy" a u prevodu piše "voziš me ludo".
- Kad su još davno na leskovačkoj lokalnoj televiziji pustili Terminator 2, na kraju filma kad Švarcija spuštaju u kazan sa topljenim čelikom on kaže ono čuveno "i'll be back!" a likovi 'ladno preveli "će se vrnem!".
Sleng. Nešto za šta se mnogi sećaju da su se borili. Puškom, crvenom knjižicom, medijima... U proteklih 200 godina se ratovalo diljem vaseljene, pa sada kada smo se skoro svi oslobodili, da se samo kratko osvrnemo na rezultate:
- Je li sloboda negirati sve što je prethodilo da bi tvoje mišljenje imalo gde da nikne? - Je li sloboda to što je brat na brata pucao, pa sad svako u svoj ćošak, i prepucavaj se komentarima na Youtube-u? (prevashodno deca koja su se posle "rata" rodila) - Je li sloboda to što sada ima ulja u prodavnicama? (pa mogu lepo, u jasnim granicama jedne potrošačke korpe, da biram hoću li ulje kupiti, ili pak knjigu o tome kako ulje nije zdravo i sprej koji ubija miris govana) - Je li sloboda to što imamo internet? (za razliku od "zarobljenih" Kubanaca, pa oslobođeni sedimo pred ekranom i po 24 časa) - Da li je sloboda pravo na glasanje? (pa svake četiri godine koristiš svoju slobodu (pod pritiskom) da bi sprečio veće sranje od dva) - Ili možda pravo na školovanje? (pa ćemo svi lepo da budemo menadžeri i PR-i sa po 9 otaljanih ispita, taja će da nas zaposli, a da radi, to će...ko?) - Ili je sloboda to što ćemo se integrisati u evropski kapital? (pa će samoproglašene piratske nacije da nam uvrste kulturnu baštinu u evropsku, brišući ovo malo zemlje što je ostalo) - Ili je ipak sloboda to što ćemo moći da slobodno šetamo Evropom? (trč' u Budimpeštu na vikend, pa brže-bolje nazad i kači 327 slika na Facebook (ca. 3 dana)) - Ne, sloboda je najverovatnije pravo izbora na to kome ću da ga trpam (pritom imenujući običan nagon ljubavlju, pa bez obzira prema kome i od koga) - Ili se sloboda ogleda u tome što možeš da izabereš broj slojeva i stepen hrapavosti svog toalet papira? To je baš fino, nemam kontraargument. - Je li sloboda što ti negde nije dozvoljeno da imaš više od jednog deteta, a negde te pozivaju (čitaj: obavezuju) da ištancaš sedmoro, zarad kontrolisanog prosperiteta zemlje? (koji, na kraju, mnogo pa zavisi od tebe) - Demokratija?! Zar bi neko od nas zaista ovom i ovakvom (ili bilo kom drugom) narodu dao vlast? Grčka mitologija, bre. - Ili je OVO sloboda, što jedan JA mogu da prosipam svoje mišljenje o ovome i onome bez da mi neko prisloni cev uz čelo? (mnogo se pa bitno osećam, svet bez mojih stavova ne bi mogao...)
I tako redom: ze odeću, za boje, za komunizam, za kapitalizam, za feudalizam, za zastavu, za to ko je stariji, za to ko je pametniji, za bezukusno iskustvo mas-proizvodnje i bezukusnu propagandu mas-medija. Već naša deca moći će da prođu kroz život a da ni ne znaju šta sve nisu okusila.
Za slobodu...? Ako me ikad nateraju da uzmem pušku, neka mi presude istog časa, i neka je nosi neko ko će nešto sa njom i uraditi. Ja za ove slobode boj ne bijem.
P.S. "Sloboda? Pa šta kenjaš Vehbija, to se samo tako kaže..."