Sve nam treba. Hajmo kupiti flaširani vazduh, ona fina teta na tv-u kaže da nam treba. Hajmo negovati perut, moramo imati osveživač prostora sa mirisom lavande u obliku vaze. Ako wc šolja ne miriše na limun, možemo se baciti sa mosta. Ako ne koristiš pastu koju je preporučila većina stomatologa, ili nemaš sopstvenu šaumu, nećeš jebati. Daj, daj, daj. Kriza?Ali mi imamo duck fresh diskove! Tvoja mama NEMA novi trik? Kupite novu mamu u Idea marketima za samo 999.99! Ne rodila nam kruška ako kupimo "drugi" deterdzent.
Dobar dan gospodine, izvinite što prekidam, ali primetila sam da ste kupili jedan od skidača laka za nokte iz našeg asortmana. Da li bi mogla da vam preporučim i nešto za negu zanoktica? Pa ne znam gospođo, meni nema potrebe da preporučujete, meni je krema za negu zanoktica potrebna isto koliko i ovaj aceton. Sad molim vas, žurim, čeka me trudna žena. Pa dobro gospodine, možda da je iznenadite jednom ovakvom kremom, sigurno će to ceniti. E ovako. Ja se gospođo ne razumem mngo u modu i lepotu, ali, barem po mom mišljenju, zanoktice se ne neguju. Za mene, znate, to je ona kožica sto izgrickam kad me nervira. Nikad do sad nisam razmišljao da je potrebno da ih negujem. Ja nekako smatram da su nepotrebne, al ako vi kažete, od sad neću da ih grizem. Pa ja... E, a za negu vaši jel imate nešto? I one zaslužuju negu. Nemam vaške, al znate, ako ih dobijem. Desilo mi se jednom kad sam kao mali išao spavaćim kolima. Baš bi mi bilo krivo kad bi slučajno pomrle. A jel imate možda mala roze odela, kao za pse, ja volim kad moje vaške izgledaju flafičasto. Pa ovaj... Nemate? Šteta. A barem mašnice? Ne? Aaa evo, ja volim malo da radim u bašti, imate li nešto za negu korova? Pa, ovaj, nemamo, ali gospodine... Nemate? E sad sam stvarno razočaran. VI gospođo, totalno niste IN. Idem ipak ja kući, da zalijem korov, da ne uvene bez odgovarajuće nege. Gospodine, ja mislim da... Mislite? A ja sam bio ubeđen u suprotno. Baš mi je drago zbog vas. A sad bih stvarno morao da idem, čeka me žena. ...
Kulinar ne sprema klopu: on projektuje kompleksan gastronomski doživljaj. On ne surdukne lepo kašiku vegete, nego udara tučkom po skupom korenju u stilu Aspiriniksa, vrti mlin od pola metra i doda maaaalko, lečak nekog praha, još malo... takoc, voila. A sad da se malo spali let lampom i ko šećer.
Kažu da su Kolumba kulinari nagovorili da krene po začine u Indiju i vidite šta su, da se tako duhovito izrazim, zakuvali.
Ono što ima u kući, nije dovoljno: kulinaru treba nešto drugo. Skupo. Ne može orah, nego mora muskatni orah, ne može jabukovo sirće, treba balzamiko, ne može beli luk normalan, nego u granulama. "A sada dodajemo malo ulja od semenki grožđa". Stani sekund, neko vadi koštice iz grožđa, stiska ih i pravi ulje? Da, neznalice nepca ogrubelog.
Na kraju, posle višečasovnog dinstanja, pirjanjenja, flambiranja, rendanja, drkanja i mumificiranja, evo i specijaliteta: mrtva priroda sa dulekom, kombinovana tehnika. Da se ruča. Pardon: ručava.
- E, ovo ću da kuvam za vikend, autor recepta je izvesni ugledni kulinar. Samo potraži na pijaci da li imaju svežeg morža.
Zamisli, al potrudi se, skoncentrisi se: Velika supena kasika, koju nabijas u veliku teglu prepunu meda. Livadskog. Tecljivog. Providno zlatnog. Jak ostar a neodoljiv miris svezeg meda. U nosu i nepcima... Mmmm... Zamisli... Okreces kasiku iznad tegle da prekines curenje, da se ne ulepis medom. Kasika puna meda, jedva se providi kroz med, koji vec pocinje da klizi sa kasike. Dva tri brza okreta. Privlacis kasiku ustima, a usta iznad tegle, da slucajno ne sklizne i ne ofleka nesto. Zines i na isplazeni jezik grunes celu kasiku, odjednom. Osetis jacinu, punocu safta i slasti. Treba ti vode, ali ne, prvo da jezikom i nepcima stegnes kasiku, skines sav med sa nje. Ukapiras da si preterao, puno si uzeo, vise nema nazad. Drzis med u zatvorenim ustima. Pocinje da se razliva po ustima i topi, zahvatio je celu povrsinu. Ne smes da progutas bez vode, mnogo je sladak medast ukus. Prilazis slavini. Grabis casu, odvrces slavinu... Nestalo vode! Nemas kud. Muljas med jezikom, nabija ti se ukus kroz grlo i nos u oci i sinuse. Topi se med i klizi lagano kroz grlo...
Kineska trenerka. Pošto je materijal identičan plastičnoj kesi iz Rodića, posle 15 minuta se oznojiš do dehidracije, a pošto sav taj znoj nema gde da ode, zarobljen je u kesi, nastavljaš da se krčkaš u sopstvenom saftu. Možda bi ovo imalo i terapeutsko dejstvo, kao prava sauna, da ti posle 2 sata treninga ne preti smrt od toplotnog udara, kao da si u Amazoniji. Pravi horor nastaje posle skidanja. Smrdiš kao crkotina u kineskom kontejneru a jedno tuširanje ti ovaj problem sigurno neće rešiti. Što se trenerke tiče, bolje ju je baciti jer ti Veniš i Ariel, u kombinaciji, neće pomoći da ne usmrdi sve u veš mašini.
Marketinški trik zapremine 2-5 mililitara koji kod usamljene žene može izazvati različite reakcije: - Baciti u kantu za đubre bez mnogo udubljivanja i prepustiti se rešavanju testa „Koliko ste zaista predstavnik svog sunčevog znaka?” - Sedeti ceo dan utučena sa pogledom koji bludi pitajući se zašto si još samo ti sama - Namazati stopala/ noge navedenim kozmetičkim preparatom nakon pedikira/ depilacije (preporučujem provereni Nivea after shave milder balsam) - Poneti časopis na posao i staviti na vidno mesto, tako da ga vaš kolega metroseksualac može dokopati čim uđe u kancelariju. Kada pronađe kesicu, predložiće vam menjažu tako što će vam ponuditi primerak omekšivača za rublje koji je dobio uz „Gloriju“.
Srpski trademark. Nastaje tako sto u nedostatku pravih deponija,gradjani naše zemlje,stvaraju svoje deponije uglavnom pored puta,sto veoma povoljno utice na vizuelni dozivljaj pri putovanjima.Strani turisti koji dolaze ili prolaze kroz našu zemlju,prosto uzivaju da se dive tim spomenicima od djubreta,koji stoje pored puta,bas kao da se dive delu nepoznatog umetnika.Divlje deponije pored puta su direktno evoluirale od deponija "iza kuće",jer vremenom one postanu prepunjene,a djubre negde treba baciti.... Interesantno je da se divlje deponije najradije prave na mestima,na kojima je znakom obeleženo da se to ne radi.
...istina,ni crnogorci ne zaostaju mnogo za nama po stvaranju ovih znamenitosti pored puta,ali njih vadi to sto su mahom planinska zemlja,pa se uvek nadje neka jaruga koju treba napuniti!