Retro komanda koja se primila kao zaostavština iz vremena gramofonskih ploča i predstavlja iskazivanje muzičke želje kućnom di-džeju da pusti nešto drugo.
- Alo, didžej, ae zavrti nešto domaće, ne razumem šta ovi pevaju! - Šta da zavrtim, brate, preko Vinampa puštam! - Boli me uvo, svakako promeni ploču. I kako šta? Pa Šemsu!
Jedan od najvećih neprijatelja roditelja devedesetih godina prošlog veka. U ratu zasićenoj nam Jugi, kada se za internet znalo samo preko TV, kada su se najviše krljile opozicija i oni na vlasti, tri dinara-jedna marka epoha, u eri osmobitnih konzola, jedini izvor pornografije su bile privatne televizijske stanice sa čuvenim noćnim programima za odrasle i lokalni video-klubovi. A i namunjene priče starijeg burazera i njegove ekipe. Jedini izvor interaktivne hardcor porno zajebancije za nas klince je bila i čuvena hotlajn linija 041. Koristila se svaka prilika za uspostavljanje komunikacije sa sexy cicama iz dnevne štampe, jer jebiga, vidiš sliku sa extra hot curom i ''svršavam jasno i glasno'' komentarom...Bosanke, sestre, bliznakinje, crnke, plavuše, sisate, guzate, debele, majka i ćerka...ma izbor kao u najavi za bircuz u filmu "Od sumraka do svitanja''...A račun za telefon na kraju meseca...Pola ili čak cela ćaletova plata! Pa šamari, zabranjeni izlasci (jebiga, ni fudbal na ulici sa ortacima nisi smeo da igraš mesec dana), vika-dreka, blam, sram... Jednom tinejdžeru, da u njihovom odsustvu ne bi zvao tetu sa 041, roditelji su nosili sa sobom jedini fiksni telefon u kući kad pođu na njivu...
Osoba često rabljena u narodnim umotvorinama još otkad se počelo sa njihovim prikupljanjem, a verovatno i od ranije. Razlog zbog koga se priče sa Švabom ne pojavljuju u čitankama za osnovnu školu leži u eksplicitnoj prirodi tih umotvorina. Naime, kao što je Ero iz priče majstor da nasamari Turčina i na taj način dođe do dukata i kojekakvih potrepština, tako je Švaba iz priče majstor da mu Srbin jebe ženu. Pritom Švabe, poznate po svojoj filozofskoj školi, redovno pokazuju gvozdenu logiku i jak smisao za deduktivno zaključivanje.
S obzirom da su u novijoj istoriji Švabe batalile filozofiju i posvetile se drugim disciplinama, dodata im je veština sastavljanja i opravljanja raznih mašina i tehnike. Ipak, osobina lakog nasađivanja na srpski kurac se zadržala. Jedan od primera za to je i svima znani vic o nošenju lubenica.
Zgodan primer za lakoću kojom Srbin dolazi do spoznaje Švabica je pričica koju je Vuk zabeležio, u kojoj Srbin, šetajući gradom, ugleda kroz prozor Švabu i zenu mu kako doručkuju. Srbin tada podiže glas protiv povrede javnog morala, jer Švaba jebe svoju ženu na prozoru, na očigled celog sveta. Švaba pokušava Srbina da ubedi da on ne jebe svoju ženu već sa njom doručkuje, ali kako mu to ne uspeva, pristaje da siđe na sokak a da se Srbin popne i pokaže Švabi razliku između jebanja i fruštukovanja. Par minuta potom, gledajući kako mu Srbin taslači ženu, Švaba zaključuje da je neophodna zamena prozorskog stakla, jer mu postaje jasno da ovo koje sada ima prikazuje potpuno iskrivljenu sliku onoga što se događa u njegovoj kući.
Izraz koji sagovorniku sugeriše nespornu istinitost priče koju će čuti.
- Nećeš mi verovati šta mi se juče dogodilo: krećem sa parkinga kod ’Hipodroma’ i odjednom čujem: TRAS! Au, poludeo sam u momentu! Izađem i vidim neku kokošku u ’Volvu’, maše nešto rukama, na oči nabila naočari za sunce, crne k’o što je imao Rej Čarls. Nije ni čudo što me nije videla. ’Gde gledaš, bre, kokoško? Vidi šta uradi!’ Ona spusti staklo na dugmence, proviri kroz prozor, vidim - nešto mi poznata. Pogledam, kad ono – šta misliš ko? - Nemam pojma, nisam bio tamo! - ’ajde pogađaj! - Ma, otkud znam, čoveče! Šta tu ima da se pogađa? - Ma, ’ajde pogađaj tri puta! - Jedan, dva, tri... - Dobro, nema veze, nikad ne bi pogodio! Znaš ko je bio? - Ama, NE ZNAM! - E, slušaj sad: Katarina Rebrača! A, šta kažeš? - Ma, daj! I?! - Da ti ne dužim priču, popili smo kafu, ispričali se; baš je super ženska! - Znam da je super, ne treba da mi pričaš! I? - Šta - ’i’? - Pa, šta je bilo na kraju? - Ništa, bilo je super. Nije htela ni da čuje da joj platim štetu, mada je kod nje samo oguljen branik. Bio sam i u servisu kod Milovana, ispeglaće mi blatobran za 100 evrića i malo prefarbati. Ionako sam hteo da prodam ovaj krš. - Ajd’ sad mi reci: gde si stvarno udario auto?
- I? Šta je na kraju bilo sa onim tipom sinoć? - Jao, slušaj! Posle onog pića u “Cegeru”, predloži on meni da odemo negde gde bismo mogli da budemo “intimniji”. Ja odem do toaleta da popravim šminku i piškim, a njemu kažem da me sačeka kod kola. Inače, vozi BMW-a. Crvenog. I krenemo mi tako lagano Krunskom ulicom i kad smo došli do semafora na Beogradskoj, skren... - Aman, sestro slatka, šta ga toliko detaljišeš, koj’ moj?! Reci, bre, je l’ te momak kar’o ili ne?? - Ma, nije... - Pa, tako kaži, otopi mi se sladoled, bre!
- Šta hoćete vi?! Bolje bi bilo da je nešto važno, upravo mi je stigla friška pošiljka devojaka iz Moldave... - Ooo, moćni Pilatuse, došli smo da te zamolimo da ovog čoveka ovde osudiš na smrt! - Zašto? Šta je učinio? - Ooo, moćni Pilatuse, bolje bi bilo da si nas pitao šta NIJE učinio! Ti se, moćni Pilatuse, klanjaš pred više Bogova a mi Judejci samo pred jednim. Naše svete knjige nalažu da sme postojati samo jedan, singularni Tvorac i... - Dobro, bre, dosta više detaljisanja i antičkih fraza, imam ja pametnija posla nego to da slušam! Je l’ kriv ili ne? - Kriv je, moćni Pilatuse! - U redu. Činite sa njim šta god hoćete, mene baš me briga...I da, ovaj - perem ruke od svega. Ae, zdravo...
- Kolega okružni tužioče, možete otpočeti vašu uvodnu reč. - Zahvaljujem, cenjeni Sude....:khm:...Alzo, za početak bih vas sve zamolio da dobro osmotrite ovde optuženog, Maksa Blumental-Horovica, vlasnika tri fabrike u okolini Frankfurta i... - Hvala, kolega, ne morate dalje da detaljišete - kriv je. Vodite ga u Aušvic i uvedite sledećeg "optuženog" lolololo...
Desava se kod bleje ( kada ekipa bleji ) na nekom skolskom igralistu ili poligonu. Buduci da se akteri potpuno udube u price i dogodovstine nekih prisutnih dogadja se to da u zaru price i pokusaja docaravanja iste uz pomoc ruku i nogu i ostalih predemta koji su pri ruci ekipa pocne da se pomjera buduci da nema nekih objekata za koje bi se vezali. Cesto se dogodi i da se pomjeri po nekoliko desetina metara. Nakon uocavanja fenomena ekipa se vraca na prvobitne polozaje.
Jao brate opet smo krenuli u setnju, ajmo kod bandere.